Hrvatska nastoji oko međunarodne suradnje na svim razinama obrazovanja od predškolskog do visokoškolskog, uključujući i obrazovanje odraslih. Nacionalni prioriteti su usklađeni s Programom obrazovanja i usavršavanja 2020 (ET2020), Bolonjskim procesom i Kopenhagenskim procesom.
Internacionalizacija obrazovanja, posebice visokog obrazovanja sastavni je dio svih strateških dokumenata na nacionalnoj i na institucionalnoj razini. Zakonodavni okvir razvija se u smjeru olakšavanja i poticanja internacionalizacije u svim njenim aspektima, pa tako i mobilnosti. Kroz programe i fondove, nacionalne i EU, osiguravaju se sredstva za provedbu inicijativa i mjera za povećanje internacionalizacije obrazovanja i mobilnosti radi učenja (learning mobility) i radne mobilnosti (working mobility).
Strateški okvir za mobilnost internacionalizaciju
U skladu s inicijativom „Mladi u pokretu“ iz Strategije Europa 2020, prilike mladih ljudi za mobilnost radi učenja su prepoznate kao važan instrument i faktor u ostvarivanju bolje zapošljivosti mladih ljudi. Smjernice za strategiju odgoja i obrazovanja, znanosti i tehnologije koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo u travnju 2012 ističu međunarodnu dimenziju obrazovanja kao element kvalitete.
Internacionalizacija i mobilnost se također nalaze među strateškim ciljevima koje biraju javna visoka učilišta u pregovorima s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, pri sklapanju pilot programskih ugovora kojima se iniciraju novi modeli financiranja, oni temeljeni na konačnim ishodima. Na razini općeg obrazovanja, Nacionalni okvirni kurikulum (2010) uzeo je u obzir europske trendove integriravši europske ključne kompetencije za cjeloživotno učenje tako da one predstavljaju okosnicu temeljnog obrazovanja i preduvjete za cjeloživotno učenje.
Europska dimenzija obrazovanja, koju je iniciralo Vijeće Europe, a snažno promiče Europska unija, postala je još relevantnija za sustav obrazovanja u Hrvatskoj imajući u vidu perspektivu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Tijekom pretpristupnog razdoblja, europska se dimenzija obrazovanja razvijala sudjelovanjem hrvatskih institucija u različitim međunarodnim, europskim (EU) i ostalim multilateralnim inicijativama, te joj se posebno davala potpora putem fondova i programa EU. Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji postaje važno da obrazovanje i usavršavanje doprinesu integraciji Hrvatske u EU. Očekuje se da Hrvatska postane članicom EU 1. srpnja 2013.
Zakonodavni okvir
Zakonodavni okvir za ostvarivanje mobilnosti i internacionalizacije obrazovanja obuhvaća pravne propise u području obrazovanja, uključujući priznavanje inozemnih kvalifikacija i osiguravanje kvalitete (vidi 13.5 Ostale dimenzije internacionalizacije visokoškolskog obrazovanja). Nadalje, relevantni su propisi kojima se uređuje reguliranje boravka i ostvarivanje prava stranaca u Republici Hrvatskoj te porezni sustav i olakšice. Još od 2009. godine, zakonodavni okvir se razvija na način da postaje poticajan za mobilnost i internacionalizaciju. Priznavanje inozemnih kvalifikacija regulirano je Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija i Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Usvajanje Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (što se očekuje u prosincu 2012.) potaknut će čitav niz zakonodavnih izmjena, među kojima i izmjene u području priznavanja inozemnih kvalifikacija. Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, kao jedno od koordinirajućih tijela u razvoju i primjeni HKO-a nadležno je i za unaprjeđenje politike priznavanja inozemnih kvalifikacija. Sukladno predmetnoj nadležnosti, predviđa se i izmjena zakona kojima se regulira priznavanje inozemnih kvalifikacija na način da se, poštujući principe i preporuke Lisabonske konvencije, istovremeno osigura kvaliteta i pouzdanost priznatih inozemnih kvalifikacija.
Akademsko priznavanje, s druge strane, priznavanje studiranja u inozemstvu kao dijela redovnog studija, je u nadležnosti institucija visokoškolskog obrazovanja. Sustav priznavanja razvija svaka institucija visokog obrazovanja za sebe, prvenstveno u okvirima međuinstitucionalnih sporazuma. Oslanjajući se na vlastitu institucionalnu autonomiju, obrazovne institucije teže uspostavi i poboljšanju međunarodnih kontakata korištenjem zajedničkih instrumenata iz Programa za cjeloživotno učenje, koji poboljšavaju njihovu suradnju s različitim državama.
2009. godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uspostavilo je radnu skupinu s ciljem da se olakša povećanje međunarodne mobilnosti u sektoru obrazovanja. Radna skupina za uklanjanje prepreka mobilnosti radi učenja sastoji se od predstavnika raznih vladinih i javnih institucija, odnosno Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstva financija, ministarstva unutarnjih poslova, Agencije za mobilnost i programe EU, Agencije za znanost i visoko obrazovanje, institucija visokog obrazovanja, Instituta za razvoj obrazovanja i predstavnika studenata. Glavne zadaće Radne skupine, definirane u Akcijskom planu za uklanjanje prepreka mobilnosti radi učenja za razdoblje 2010-2012, bile su priprema prijedloga amandmana na postojeće zakonodavstvo koje regulira boravak stranih učenika, studenata, nastavnika i nenastavnog osoblja u Hrvatskoj, te zakonodavstvo koje regulira dodjelu stipendija učenicima, studentima, nastavnicima i nenastavnom osoblju za studijska putovanja u inozemstvo. Na temelju evaluacijskih mjera primijenjenih u okviru prvog Akcijskog plana, revidirani Akcijski plan razvijat će se s ciljem da obradi glave prepreke mobilnosti i predloži najučinkovitije mjere kako bi se povećale mobilnost radi učenja i rada (zaposlenja).
Inicijative i programi koji podupiru mobilnost=
Promicanje mobilnosti radi učenja i poboljšanje međunarodne dimenzije obrazovanja, kao i razvoj međunarodnih odnosa među obrazovnim institucijama, jedan je od najvažnijih strateških ciljeva. Kako bi se ti ciljevi postigli, ustanovljen je niz instrumenata, od kojih su najvažniji fondovi i programi Europske unije, te međuvladini bilateralni i multilateralni programi i inicijative. Hrvatska obilato koristi programe Zajednice koji podupiru mobilnost radi učenja.
Tempus
Tijekom dugog pretpristupnog razdoblja, Hrvatska je sudjelovala u programu Tempus tijekom devet godina. Dugo vremena ovo je bio glavni program za mobilnost i internacionalizaciju. Preko 30 milijuna eura koji su bili alocirani za više od stotinu zajedničkih europskih projekata provedenih u Hrvatskoj pružilo je snažnu potporu implementaciji Bolonjskog procesa u Hrvatskoj. Štoviše, ovi projekti iz programa TEMPUS su pridonijeli pripremi visokoškolskih institucija u Hrvatskoj za sudjelovanje u Programu za cjeloživotno učenje. Tako se većina tokova mobilnosti danas odvija pod kišobranom programa Unije, Programa za cjeloživotno učenje. Štoviše, predviđeno je da se korištenjem strukturnih fondova Europske unije poveća ukupna količina mobilnosti.
Program za cjeloživotno učenje
Hrvatska sudjeluje u Programu za cjeloživotno učenje od 2009. godine. U prve dvije godine pripremnih mjera, visoka učilišta i studenti u Republici Hrvatskoj sudjelovali su samo u nekim aktivnostima Programa za cjeloživotno učenje. U tom periodu se tada novoosnovana Agencija za mobilnost i programe Europske unije (2007) pripremala kako bi dobila dopusnicu (akreditaciju) Europske komisije za upravljanjem sredstvima Unije, odnosno za provedbu Programa za cjeloživotno učenje i programa Mladi na djelu.
Agencija za mobilnost i programe Europske unije, ustanovljena u listopadu 2007. godine kao Nacionalna agencija za upravljanje programima Zajednice - Programom za cjeloživotno učenje i programom Mladi na djelu – na temelju zakona o Agenciji za mobilnost i programe EU (NN, 107/07), u siječnju 2009. godine zaključila je s Komisijom sporazum o financijskoj potpori za pripremne mjere za razdoblje od 1. lipnja 2008. do 31. prosinca 2009. godine. U sklopu ovih pripremnih mjera nacionalna je agencija započela sa stručnim usavršavanjem i pripremom zaposlenika, s informiranjem potencijalnih korisnika o mogućnostima i načinima sudjelovanja u Programu za cjeloživotno učenje, te s provedbom nekih pilot projekata unutar Programa za cjeloživotno učenje.
Agencija se također bavi aktivnostima vezanim za neke druge europske projekte iz područja obrazovanja i usavršavanja, uključujući Erasmus Mundus, TEMPUS, kao i inicijative Europass i Euroguidance. Agencija također pruža administrativnu potporu Hrvatskoj stručnoj skupini za Bolonjski proces i nacionalnim stručnjacima nadležnim za Europski sustav prikupljanja i prijenosa bodova u strukovnom osposobljavanju (ECVET). U sklopu aktivnosti Europskog istraživačkog područja (ERA), agencija također pruža potporu nacionalnom centru za mobilnost istraživača u Europi (EURAXESS).
Međudržavni sporazumi koji podupiru mobilnost radi učenja
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta zaključilo je međudržavne sporazume o visokom obrazovanju sa 29 država: Austrija, Australija, Belgija (Flandrija), Bugarska, Crna Gora, Češka, Francuska, Grčka, Italija, Indija, Izrael, Japan, Kanada, Kina, Mađarska, Makedonija, Njemačka, Poljska, Portugal, Ruska Federacija, Rumunjska, SAD, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švicarska, Turska, Ukrajina i Velika Britanija. Od 2011. godine Agencija za mobilnost i programe EU je postala tijelo nadležno provedbu bilateralnih programa mobilnosti.
Provedba bilateralnih programa visokoškolske mobilnosti temelji se na bilateralnim ugovorima, programima i drugim provedbenim aktima te obuhvaća razmjenu stipendija. U sklopu ovih programa godišnje se u prosjeku ostvaruje oko 500 mjeseci stipendija hrvatskih državljana u inozemstvu i preko 400 mjeseci stipendija za strane studente i istraživače na hrvatskim visokoškolskim i znanstvenoistraživačkim ustanovama. MZOS također dodjeljuje stipendije za studente lektorata hrvatskog jezika u inozemstvu, neovisno o tome da li je lektorat u nadležnosti ovog ministarstva ili ne.