Hrvatski obrazovni sustav pruža obrazovne usluge na razini predškolskog, osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokog obrazovanja te obrazovanja odraslih, kako bi se svakom učeniku omogućilo da optimalno razvije svoj potencijal, s ciljem osobnog razvoja i ulaska na tržište rada te spremnosti za cjeloživotno učenje.

 

Obrazovanje u Hrvatskoj dostupno je svima, pod jednakim uvjetima, u skladu s njihovim sposobnostima. Obvezatno obrazovanje je besplatno. Privatne škole i visoke škole/veleučilišta mogu se osnovati u skladu s relevantnim pravnim okvirom. Sveučilišta imaju zajamčenu autonomiju i samostalno odlučuju o svojoj strukturi, organizaciji i radu (članci 66. i 67. hrvatskog Ustava).

 

Hrvatski obrazovni sustav sastoji se od sljedećih razina: ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokog obrazovanja.

Hrvatski obrazovni sustav uglavnom je centralizirani sustav kojim na svim razinama obrazovanja upravljaju Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i nacionalne agencije. Međutim, postoje mnoge decentralizirane funkcije koje obavljaju osnivači ustanova predškolskog obrazovanja, osnovnih i srednjih škola.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja koje obavlja upravne i druge poslove vezane uz obrazovni sustav u Hrvatskoj.

Uz ministarstvo, ostale institucije koje su nadležne za provedbu politike obrazovanja, praćenje, vrednovanje, razvoj sustava i razvoj programa raznih aspekata hrvatskog obrazovnog sustava su Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO), Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO), Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), Agencija za mobilnost i programe Europske unije (AMPEU), Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) i Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNET).

 

Sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja decentralizirani je sustav od 1993. godine kada su temeljna prava prenesena na tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju 1997. godine (naknadne izmjene Zakona su uslijedile, posljednje 2022. godine), sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja postaje dio obrazovnog sustava Republike Hrvatske i polazna je razina obrazovnog sustava.

Podijeljen je u tri obrazovna ciklusa:

(1) od trenutka kada dijete navrši šest mjeseci do navršene prve godine života djeteta

(2) od trenutka kada dijete navrši prvu godinu života do navršene tri godine života

(3) od trenutka kada dijete navrši tri godine do početka osnovne škole.

RPOO u Republici Hrvatskoj nije obvezatan, osim programa predškole – programa koji je obvezatan i namijenjen za svu djecu prije početka osnovne škole. Program traje jednu pedagošku godinu i besplatan je za roditelje.

 

Programi predškole. Svi dječji vrtići moraju imati odobrenje nadležnog ministarstva za provedbu programa predškole.

 

Za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić postoji poseban program predškole u trajanju od 250 sati godišnje koji se održava u dječjem vrtiću ili osnovnoj školi, ovisno o mogućnostima pojedinog lokalnog okruženja.

 

Ministarstvo nadležno za obrazovanje odobrava sve programe koje nude ustanove RPOO-a.

 

Više informacija o financiranju RPOO-a možete pronaći u poglavlju 3. Financiranje obrazovanja/ 3.1. Financiranje ranog i predškolskog odgoja i općeg obrazovanja.

 

Polaznici općih obrazovnih programa polažu završni ispit tj. obvezatni ispit državne mature, a polaznici četverogodišnjih i petogodišnjih strukovnih programa polažu završni ispit u školi. Ako žele pohađati visoko obrazovanje, moraju polagati i ispit državne mature.

 

Svake godine oko 83 % učenika strukovnih škola podnosi zahtjev za ispit državne mature, a oko 67 % polaže ispit i nastavlja visoko obrazovanje. Za usporedbu, 99 % učenika u općim obrazovnim programima prijavi se za ispit državne mature, a 97 % njih uspješno položi ispit.

 

Dostupnost tercijarnog obrazovanja i zastupljenost predmeta općeg obrazovanja čine dulje programe atraktivnima, dok se upis u trogodišnje strukovne škole značajno smanjuje (više informacija).

 

 

 

 

Obvezatno obrazovanje može se pružati kod kuće u iznimnim okolnostima. Nastavna aktivnost može se organizirati kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi za učenike koji dulje vrijeme ne mogu pohađati školu zbog teških motoričkih poremećaja ili kroničnih bolesti.

 

Nastava u kući/učenje na daljinu i nastava u zdravstvenoj ustanovi definirani su Pravilnikom o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju  koji se odnosi na obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju i učenika sa zdravstvenim problemima. Nastava u kući navedena je u članku 3. stavku 8. Pravilnika i klasificirana je kao privremeni oblik obrazovanja. Daljnja razrada nastave u kući navedena je u članku 15. Pravilnika.

 

Nastavnici koji poučavaju u školi poučavaju učenike i u kući. Za djecu u osnovnoj školi, od 5. do 8. razreda, nastavu u kući pružaju njihovi predmetni nastavnici. Za djecu od 1. do 4. razreda često se zaposli novi nastavnik koji radi samo s djetetom koje se obrazuje kod kuće. Ako je to slučaj, nastava se provodi u kraćem vremenu od propisanog.

 

Ne postoje državni propisi kojima se posebno definira obrazovni nadzor/praćenje i procjena napretka djeteta i učestalosti ispita kad je riječ o nastavi u kući, ali je u praksi nastava u kući ili zdravstvenoj ustanovi slična ili jednaka onoj koja se provodi u školi.

 

Uspostavljen je isti obrazovni nadzor, praćenje i procjena napretka djeteta kao i za djecu u školi.

 

 

Prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave, u području visokog obrazovanja Ministarstvo znanosti i obrazovanja odgovorno je za razvoj visokog obrazovanja, provedbu nacionalnih strateških dokumenata i programa u visokom obrazovanju, osiguravanje i praćenje financijskih uvjeta za rad visokih učilišta, subvencioniranje školarina, učenički standard, koordinaciju Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, vođenje Upisnika visokih učilišta i akreditiranih studijskih programa te poticanje programa cjeloživotnog učenja na visokim učilištima. Ministarstvo je zaduženo i za ustroj i provedbu programa Europske unije te za sudjelovanje u radu institucija Europske unije i drugih međunarodnih tijela.

Prema Zakonu o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) provodi različita vanjska vrednovanja postupaka osiguravanja kvalitete, dok je za unutarnje osiguravanje kvalitete zaduženo visoko učilište. AZVO je javna, neovisna i međunarodno priznata agencija. Osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u Hrvatskoj provodi se u skladu sa Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja.

 

AZVO provodi sljedeće postupke vanjskog vrednovanja u visokom obrazovanju: inicijalna akreditacija, reakreditacija, izvanredno vrednovanje i tematsko vrednovanje visokog učilišta te postupak inicijalne akreditacije studijskih programa. U postupku vanjskog vrednovanja kvalitete primjenjuju se standardi kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti koje donosi AZVO. Standardi kvalitete temelje se na Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja i usklađene su s njima te sadrže elemente kvalitete i pokazatelje koji uključuju ispunjavanje zakonom propisanih uvjeta.

U skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, visoko učilište određuje postupak upisa kojim se jamči jednak pristup svim podnositeljima zahtjeva. Postupak upisa temelji se na javnom pozivu objavljenom na mrežnim stranicama visokog učilišta najkasnije do 1. svibnja tekuće akademske godine.

Detaljne informacije o upisu na prvi stupanj studija u Republici Hrvatskoj dostupne su na mrežnim stranicama Nacionalnog informacijskog sustava prijava na visoka učilišta Postani student, kao i na mrežnoj stranici studij.hr (dostupno na engleskom i hrvatskom jeziku).

Sukladno Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, visoko učilište pravna je osoba koja može biti sveučilište, fakultet, umjetnička akademija ili veleučilište. Temeljni opći akt visokog učilišta je statut.

Visoko učilište osniva se kao javna ili privatna ustanova. Javna visoka učilišta osniva Republika Hrvatska. Javno veleučilište osniva se uredbom Vlade Republike Hrvatske. Javni fakultet ili javna umjetnička akademija osniva se odlukom sveučilišta ili tijela državne uprave nadležnog za obranu, unutarnje poslove te vanjske i europske poslove. Privatno visoko učilište osniva fizička ili pravna osoba.

Sveučilište može imati sastavnice sa ili bez pravne osobnosti. Sveučilište može osnovati fakultet ili umjetničku akademiju kao sastavnicu sa svojstvom pravne osobnosti. Sveučilište može osnovati sveučilišni odjel, fakultetsku ili umjetničku akademiju, institut, centar, kliniku ili drugu organizacijsku jedinicu sveučilišta kao sastavnicu bez svojstva pravne osobnosti. Sveučilište koje nema sastavnice sa svojstvom pravne osobnosti smatra se integriranim sveučilištem, dok je neintegrirano sveučilište ono koje ima sastavnice sa svojstvom pravne osobnosti.

Za razliku od fakultetskih sastavnica bez svojstva pravne osobnosti, fakultetske/akademske sastavnice sa svojstvom pravne osobnosti imaju vlastiti bankovni račun, vlastitu upravu i interni sustav osiguravanja kvalitete te su upisani kao visoko učilište u službeni Upisnik visokih učilišta. Također imaju djelomičnu autonomiju odlučivanja, a nastavno osoblje zaposlenici su sastavne jedinice (fakultet/akademija), a ne sveučilišta.

Sveučilište ili njegove sastavnice mogu izvoditi sveučilišne i stručne studijske programe, dok veleučilišta mogu izvoditi samo stručne studijske programe.

Obrazovanje odraslih regulirano je Zakonom o obrazovanju odraslih.

Program osnovnoškolskog obrazovanja odraslih i programe srednjoškolskog obrazovanja treba odobriti ministar obrazovanja. Ti su programi u načelu istovjetni onima u redovitom obrazovanju, uz prilagodbu nastavnih sati.

Formalne programe obrazovanja odraslih moraju verificirati Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Stupanjem na snagu Zakona o obrazovanju odraslih u prosincu 2021. godine sustav obrazovanja odraslih u potpunosti je usklađen sa Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. To znači da se metodologija izrade programa obrazovanja odraslih temelji na propisima kojima se uređuje Hrvatski kvalifikacijski okvir.

Novim zakonodavnim okvirom obrazovanja odraslih uvedeno je nekoliko novosti: formalni programi za stjecanje mikrokvalifikacija i bolji instrumenti za priznavanje prethodnog neformalnog i informalnog učenja.

 

Zakon uređuje formalno obrazovanje odraslih koje se provodi u ustanovama koje imaju registriranu djelatnost obrazovanja odraslih u skladu s odredbama Zakona kojim se uređuje osnivanje i ustroj ustanova (Zakon o ustanovama).

Obrazovanje odraslih može provoditi ustanova osnovana isključivo u svrhu obrazovanja odraslih, školska ustanova, sveučilište te ustanova koja uz obrazovanje odraslih obavlja i druge djelatnosti. Ustanova za obrazovanje odraslih ima ravnatelja, andragoškog voditelja i upravno vijeće.

Sastav, način imenovanja članova, trajanje mandata članova upravnog vijeća te način odlučivanja određeni su osnivačkim aktom i statutom institucije. Ustanova može započeti s provedbom obrazovnog programa nakon što Ministarstvo znanosti i obrazovanja donese odluku o početku rada ili provedbi programa.

Djelatnost obrazovanja odraslih ustanova obavlja na temelju okvirnog godišnjeg plana i programa rada ustanove. Ustanove za obrazovanje odraslih financiraju se iz vlastitih proračuna ili lokalnih uprava, a samo određeni programi (programi za stjecanje mikrokvalifikacija za digitalne i zelene vještine) financiraju se iz državnog proračuna. 

Financiranje obrazovanja odraslih iz državnog proračuna uglavnom je povezano s posebnim projektima određenog trajanja i opsega. Programi obrazovanja odraslih za završetak osnovnoškolskog obrazovanja također se financiraju iz državnog proračuna jer je osnovnoškolsko obrazovanje obvezatno i osnovna pismenost međunarodno prepoznata kao jedno od temeljnih ljudskih prava.

 

Hrvatska ima dobro razvijen sustav umjetničkog obrazovanja koji se provodi u skladu sa Zakonom o umjetničkom obrazovanju i Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

 

Javne ustanove koje obavljaju djelatnost umjetničkog obrazovanja su umjetničke škole i druge javne ustanove. Dio djelatnosti umjetničkog obrazovanja vezan uz kurikulume u primijenjenom strukovnom umjetničkom obrazovanju obavlja se prema zakonu kojim se uređuje djelatnost strukovnog obrazovanja.

 

Umjetničko obrazovanje na svim razinama umjetničkog obrazovanja ostvaruje se na temelju Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje te posebnog kurikuluma za umjetničko obrazovanje.

 

Osnovnoškolsko obrazovanje u obliku osnovnog umjetničkog obrazovanja izvodi se usporedno s redovitim programima, a može biti glazbeno i plesno. Djeca koja imaju pravo upisati se u prvi razred osnovnoškolskog umjetničkog obrazovanja u pravilu su navršila sedam i devet godina te zadovoljila kriterije propisane kurikulumom umjetničkog obrazovanja.

 

Umjetničke škole su glazbene, plesne, likovne i druge škole koje provode programe umjetničkog obrazovanja.

 

U umjetničkim školama provodi se četverogodišnji kurikulum koji se sastoji od općeg i stručnog dijela. Završetkom umjetničkog obrazovanja učenik stječe znanja, vještine i kompetencije s kojima može ući na tržište rada ili nastaviti školovanje na visokim učilištima.

 

Ako nakon završenog srednjoškolskog umjetničkog obrazovanja učenik želi nastaviti školovanje na nekom od visokih učilišta, polaže ispit državne mature.

 

 

Obrazovanje učenika s teškoćama u učenju provodi se u redovitim školama s potpunom ili djelomičnom integracijom, ovisno o vrsti i stupnju teškoće, pohađanjem redovitih, individualiziranih ili posebnih programa ili, iznimno, ako učenicima treba dodatna zdravstvena ili socijalna skrb, u posebnim obrazovnim ustanovama.

 

U okviru članka 65. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, učenici s teškoćama definiraju se kako slijedi:

 

- učenici s teškoćama u razvoju

- učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima

- učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.

 

Dom socijalne skrbi je javna ustanova koju može osnovati Republika Hrvatska odlukom ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga strana pravna ili fizička osoba mogu osnovati dom socijalne skrbi pod uvjetima i na način propisan Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 119/22).

 

Prema članku 194. Zakona o socijalnoj skrbi, dom socijalne skrbi je javna ustanova osnovana radi pružanja socijalnih usluga kao što su savjetovanje, psihosocijalna potpora, potpora ranom razvoju, pomoć pri uključivanju u programe obrazovanja i redovitog obrazovanja i sl.

 

Prema članku 195. Zakona, dom za socijalnu skrb može se osnovati i kao centar za obrazovanje i skrb, čija osnivačka prava pripadaju Republici Hrvatskoj, a prava i dužnosti osnivača obnaša ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

 

Obrazovanje u specijaliziranim obrazovnim centrima provodi se prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 24/15).

 

Svrha takvih centara je osposobiti djecu i mlade s intelektualnim teškoćama za što samostalniji život i rad uz poštovanje njihovih specifičnih poteškoća u funkcioniranju.

 

Edukacijske aktivnosti koje Centar obuhvaća mogu se odnositi na:

 

Djelatnost osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja učenika koje se provodi prema posebnim programima

(redoviti program uz individualizirane postupke,

redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke,

posebni program uz individualizirane postupke,

posebni programi za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke).

 

Smjernice za rad s učenicima s teškoćama (MZO, 2021.) predstavljaju okvir za planiranje, provedbu i vrednovanje odgojno-obrazovnog procesa učenika s teškoćama, a namijenjene su nastavnicima, stručnim suradnicima i ravnateljima osnovnih i srednjih škola koji provode redovite nastavne programe/kurikulume.

 

Mnogi preventivni programi provode se s učenicima kroz različite radionice, predavanja, posjete i sl.

 

Stručni suradnici najčešće su voditelji preventivnih programa u školama i odgovorni voditelji preventivnih aktivnosti usmjerenih na prevenciju nasilja i svih drugih oblika rizičnog ponašanja. Konkretnije, radi se na stvaranju poticajnog okruženja za učenike, uzimajući u obzir njihove potrebe i pružajući potporu njima i njihovim obiteljima u kriznim i tranzitnim razdobljima života.

 

Obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina sastavni je dio obrazovnog sustava.

 

U Ustavu Republike Hrvatske izričito su navedene manjine (u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske, izričito su navedene 22 nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj: Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi i Albanci).

 

Obrazovanje i skrb o učenicima na jeziku i pismu nacionalnih manjina u osnovnim školama organizirana je u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Državnim pedagoškim standardom osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, Državnim pedagoškim standardom srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (Državni pedagoški standard razlikuje tri modela poučavanja manjinskih jezika – A, B i C model) i drugim propisima.

 

 

Propisuju se tri modela ustroja i vođenja nastave:

 

• Model A, prema kojem se cjelokupna nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine, uz obvezatno učenje hrvatskog jezika jednak broj sati u kojem se predaje jezik manjine. Učenici imaju pravo i obvezu učiti dodatne sadržaje važne manjinskoj zajednici. Ovaj model poučavanja provodi se u posebnoj ustanovi, ali ga je moguće izvoditi u ustanovama s nastavom na hrvatskom jeziku u posebnim odjelima s nastavom na jeziku i pismu manjine.
• Model B, prema kojem se nastava odvija dvojezično. Prirodoslovna skupina predmeta poučava se na hrvatskom jeziku, a društvena skupina predmeta poučava se na jeziku nacionalne manjine. Nastava se izvodi u ustanovi s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u posebnim odjelima.
• Model C, prema kojem se nastava izvodi na hrvatskom jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati s ciljem njegovanja jezika i kulture nacionalne manjine. Dodatna nastava u trajanju od pet školskih sati uključuje učenje jezika i književnosti nacionalne manjine, geografije, povijesti, glazbene i likovne kulture.

 

Za navedene jezike nastava se provodi prema nacionalnim kurikulumima ili obrazovnim programima.

 

 

Postoje razlike u nekim područjima odlučivanja povezanima s različitim razinama obrazovanja. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje (RPOO) (ISCED 0) financiraju i njime upravljaju lokalne vlasti. Međutim, Ministarstvo znanosti i obrazovanja nadležno je za akreditaciju obrazovnih programa i ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja.

Osnovnoškolskim i srednjoškolskim obrazovanjem (ISCED 1-3) upravlja se na središnjoj razini. No, lokalne i regionalne vlasti odgovorne su za (su)financiranje i imaju ovlasti osnovati školu.

Visoko obrazovanje (ISCED 6-8) većinom pružaju javna visoka učilišta koja se financiraju iz državnog proračuna. Organizacijska autonomija i akademska sloboda zajamčene su Ustavom.