Stalno stručno usavršavanje obrazovnih djelatnika regulirano je zakonom i smatra se profesionalnom obavezom za odgojitelje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, učitelje, predmetne nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje. Uređeno je Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te pripadajućim podzakonskim aktima.

Stručno usavršavanje povezano je s postupcima ocjenjivanja učinka i napredovanja u karijeri. Pravilnik o postupku, načinu i uvjetima za napredovanje u struci i stjecanje položajnih zvanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja u dječjem vrtiću, kao i Pravilnik o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima, definiraju stalno stručno usavršavanje kao ključni uvjet za stjecanje viših položajnih zvanja (mentor, savjetnik, izvrstan savjetnik) te propisuju minimalni opseg stručnog usavršavanja unutar određenog razdoblja.

Sustav stalnog stručnog usavršavanja temelji se na načelima cjeloživotnog učenja, poboljšanja kvalitete obrazovne prakse i razvoja stručnih kompetencija. Provodi se kroz formalne, neformalne i informalne oblike učenja, a programe moraju odobriti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih te nadležne agencije. Stalno stručno usavršavanje povezano je s vrednovanjem učinka i napredovanjem u karijeri te predstavlja važan element profesionalne motivacije.

Planiranje i provedba zbivaju se na nacionalnoj, regionalnoj, institucionalnoj i individualnoj razini, a ravnatelji dječjih vrtića i škola imaju aktivnu ulogu kao ključni akteri u organiziranju i podršci stručnom usavršavanju osoblja. Stručno usavršavanje prati se putem službenih evidencija i individualnih portfolija, s posebnim naglaskom na refleksivnu praksu, istraživačke aktivnosti, profesionalno umrežavanje i međunarodnu suradnju.

Organizacijski aspekti 

Stručno usavršavanje organizira se kroz programe na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i institucionalnoj razini za osoblje u dječjim vrtićima i školama. Može se provoditi tijekom radnog vremena ili izvan njega, ovisno o vrsti i pružatelju programa. U predškolskim ustanovama usavršavanje se često organizira putem internih stručnih radnih skupina, razvojnih timova i internih stručnih sastanaka, uz prilagodbe radu s djecom.

U slučajevima kada se usavršavanje provodi tijekom neposrednog rada s djecom ili učenicima, ravnatelj je odgovoran za organizaciju rada i osiguravanje kontinuiteta obrazovnog procesa, uključujući preraspodjelu dužnosti ili osiguravanje zamjena.

Potrebe za usavršavanjem utvrđuju se na nacionalnoj razini kroz strateške dokumente i prioritete Ministarstva i nadležnih agencija, na institucionalnoj razini kroz godišnje planove rada i samovrednovanje, a na individualnoj razini kroz osobne planove stručnog usavršavanja.

Godišnji plan stručnog usavršavanja sastavni je dio godišnjeg plana rada i programa dječjeg vrtića ili školskog kurikuluma. U predškolskom sustavu planiranje je tijesno povezano s planom razvoja ustanove i poboljšanjem kvalitete odgojno-obrazovnog rada. Planovi su usklađeni s nacionalnim smjernicama, kao i s razvojnim potrebama svake ustanove.

Pružatelji stalnog stručnog usavršavanja su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Agencija za odgoj i obrazovanje, visoka učilišta, strukovna udruženja, organizacije civilnog društva i privatni pružatelji usluga s odgovarajućim ovlaštenjem. Programi se mogu provoditi u obrazovnim ustanovama ili drugdje, uživo, online ili u kombiniranom formatu.

Poticaji, mjere potpore i financiranje sudjelovanja u aktivnostima stalnog stručnog usavršavanja

Sudjelovanje u programima stručnog usavršavanja koji su u interesu ustanove i obrazovnog sustava priznaje se kao radno vrijeme. Stručno usavršavanje često je integrirano u redovne dužnosti putem internih edukacija, stručnih sastanaka i razvojnih aktivnosti.

Zaposlenici imaju pravo na plaćeni dopust za stručno usavršavanje u skladu s važećim zakonodavstvom i kolektivnim ugovorima, posebno kada sudjeluju u programima relevantnim za njihovo napredovanje.

Najvažniji profesionalni poticaj je mogućnost napredovanja u karijeri i odgovarajućeg povećanja plaće, u skladu s pravilnicima o napredovanju. U predškolskom sustavu dodatni poticaj je mogućnost stjecanja statusa mentora, savjetnika ili izvrsnog savjetnika.

Troškovi sudjelovanja u programima (naknade, putni troškovi i smještaj) mogu se financirati iz proračuna ustanove, iz sredstava osnivača, putem državnih programa ili iz projektnih sredstava. U predškolskom sustavu jedinice lokalne i regionalne samouprave, kao osnivači dječjih vrtića, imaju ključnu ulogu u financiranju.

Odluke o dodjeli financijske potpore donose ravnatelj i upravna tijela ustanove, u skladu s propisima, financijskim kapacitetima i razvojnim prioritetima.

Javno financiranje stručnog usavršavanja organizirano je putem izravno financiranih programa Ministarstva i nadležnih agencija, redovnih proračuna ustanova te nacionalnih i europskih projekata.

Kratki, obavezni i profesionalno prioritetni programi uglavnom su besplatni za sudionike, dok se dulji i specijaliziraniji oblici usavršavanja često financiraju kombinacijom javnih i osobnih sredstava.