Definicija ciljnih skupina

U kontekstu inkluzivnog obrazovnog sustava, posebna je briga posvećena djeci i učenicima nacionalnih manjina, posebice Roma. S tim u svezi, a u skladu s vrijednostima multietničnosti i multikulturalnosti te odredbama Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina i relevantnih međunarodnih akata, u osnovnoškolske i srednjoškolske odgojno-obrazovne programe uključuju se sadržaji važni za identitet nacionalnih manjina u Hrvatskoj. U obrazovnoj i kulturnoj politici stvaraju se pretpostavke za participaciju i integraciju sadržaja kojima se afirmiraju povijesni prinosi nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. Osigurana je primjena Zakona o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, uključujući i primjenu međunarodnih sporazuma i njihovih provedbenih akata. Jednako tako, u cilju poduzimanja mjera za poboljšanje uvjeta života romske nacionalne manjine i njihovog uključivanja u društveni i javni život, usporedo s provođenjem Nacionalnog programa za Rome iz 2003., Republika Hrvatska pristupila provedbi političke inicijative Desetljeće za uključivanje Roma 2005.-2015., koju su pokrenuli Svjetska banka i Institut Otvoreno društvo. Iako je u okviru Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma u Republici Hrvatskoj implementiran velik broj mjera te postignut određeni napredak, paralelna je provedba tih dvaju strateških dokumenata u određenoj mjeri uzrokovala zbunjenost i nedostatak jasnog usmjerenja i posvećenosti na regionalnoj i lokalnoj razini. S tim u svezi, godine 2012. Vlada je Republike Hrvatske donijela Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. te Akcijski plan za provedbu iste.

Nadalje, i djeca državljana država članica Europske unije imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje kao i hrvatski državljani te se upisuju u školske ustanove u Republici Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani. Jednako tako, djeca državljana Republike Hrvatske koja su se obrazovala u nekoj državi članici Europske unije, a nastavljaju obrazovanje u Republici Hrvatskoj, imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani koji se obrazuju u školskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Navedena se prava na odgovarajući način primjenjuju i na azilante, tražitelje azila, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom. Jednako tako, posebna se briga kroz mjere i podršku pruža i ranjivim skupinama u odgojno-obrazovnom sustavu uvjetovanih odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.

Vezano za inkluzivno, odnosno uključivo obrazovanja posebna se briga kroz mjere i podršku pruža i ranjivim skupinama u odgojno-obrazovnom sustavu uvjetovanih odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.

Pored navedenog, za učenike koji, zbog bolesti, duže vrijeme ne mogu pohađati nastavu ustrojava se nastava u kući, izvode ju učitelji i suradnici škole koju učenik pohađa. Također se organizira predškola i nastava u bolnici za djecu i učenike koji se nalaze na dužemu bolničkomu liječenju, a provode ju stručni djelatnici najbliže odgojno-obrazovne ustanove.

Specifične mjere potpore

Obrazovanje Roma

Republika Hrvatska osigurava prava svim nacionalnim manjinama, sukladno najvišim međunarodnim standardima, te sukladno međunarodnim konvencijama i drugim dokumentima o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina koji su ugrađeni u Ustav Republike Hrvatske i ostale propise u Republici Hrvatskoj kojima se reguliraju prava i zaštita nacionalnih manjina.

Pravo na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ostvaruju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Prema spomenutim propisima i temeljem njih prihvaćenih programa obrazovanja pripadnici se nacionalnih manjina mogu odgajati i obrazovati na materinjem jeziku od predškolske dobi.

U Republici su Hrvatskoj registrirani pripadnici 22 nacionalne manjine kojima Hrvatska priznaje pravo nacionalne manjine, a najbrojnija je srpska nacionalna manjina. Obrazovanje učenika nacionalnih manjina provodi se na temelju triju modela organiziranja i provođenja nastave:

Model A po kojemu se cjelokupna nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine, uz obvezno učenje hrvatskog jezika u istom broju sati u kojem se uči jezik manjine. Učenici imaju pravo i obvezu učiti dodatne sadržaje važne za manjinsku zajednicu. Ovaj se model nastave provodi u posebnoj ustanovi, ali ga je moguće provoditi u ustanovama s nastavom na hrvatskome jeziku u posebnim odjelima s nastavom na jeziku i pismu manjine.

Model B po kojemu se nastava izvodi dvojezično. Prirodna se grupa predmeta uči na hrvatskome jeziku, a društvena grupa predmeta na jeziku nacionalne manjine. Nastava se provodi u ustanovi s nastavom na hrvatskome jeziku, ali u posebnim odjelima.

Model C po kojemu se nastava izvodi na hrvatskome jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati namijenjenih njegovanju jezika i kulture nacionalne manjine. Dodatna satnica u trajanju od pet školskih sati tjedno obuhvaća učenje jezika i književnosti nacionalne manjine, geografije, povijesti, glazbene i likovne umjetnosti.

Nastavni plan i program odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalne manjine uz opći dio sadrži i sadržaje u svezi s posebnošću nacionalne manjine, a odnose se na materinski jezik, književnost, povijest, geografiju, likovnu i glazbenu kulturu.

Također postoje dodatni oblici obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina kao što su nastava na kojoj se jezik nacionalne manjine uči kao jezik sredine, ljetne i zimske škole, dopisno-konzultativna nastava te posebni programi za uključivanje učenika romske populacije u odgojno obrazovni sustav.

Republika Hrvatska posebnu pažnju posvećuje poštivanju prava Roma i snaženju njihovog uključivanja u sve aktivnosti u društvu, temeljeći svoje aktivnosti na međunarodnim standardima i međunarodnim instrumentima, globalnim i regionalnim, kojih je na području ljudskih prava Hrvatska stranka. Glede promicanja i zaštite prava Roma, RH aktivno surađuje s međunarodnim organizacijama koje se bave ljudskim pravima. Pri tome se posebna pažnja pridaje suradnji s Ujedinjenim narodima, posebice Vijećem za ljudska prava kao i suradnji s tematskim procedurama Vijeća za ljudska prava. Na području suradnje s Vijećem Europe, Hrvatska uz poštivanje odredbi regionalnih instrumenata koje je ratificirala, izvršava odluke Europskog suda za ljudska prava te provodi preporuke Parlamentarne skupštine i Odbora ministara kao i Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti. U svezi s navedenim, Prateći trendove europskih zemalja i preporuke institucija Europske unije, Republika Hrvatska prepoznaje poteškoće s kojima se suočavaju Romi u Hrvatskoj te u 2003. godini Hrvatska usvaja Nacionalni program za Rome koji je sadržavao niz mjera radi pružanja sustavne pomoći Romima u poboljšanju uvjeta života, njihovu uključivanju u društveni život i procese donošenja odluka na različitim razinama kao i očuvanju njihova identiteta, kulture i tradicije. Nacionalni program za Rome navodi osnovne probleme u društvenoj integraciji i socijalnom statusu Roma te konkretne mjere koje trebaju provesti ministarstva Vlade RH, kao i lokalne vlasti u području očuvanja romske kulture i jezika, ostvarivanja građanskog statusa Roma, političke reprezentacije, obrazovanja, stanovanja, zdravstva, socijalne skrbi, obiteljske zaštite i zaštite žena, te zapošljavanja Roma. Usporedo s provedbom Nacionalnog programa za Rome, Republika Hrvatska izrazila je spremnost da zajedno s još nekoliko europskih zemalja pristupi Desetljeću za uključivanje Roma 2005.-2015.29. Provedbom Nacionalnog Programa za Rome i pristupanjem Desetljeću Republika Hrvatska ujedno primjenjuje osnovne ciljeve Milenijskog razvoja Ujedinjenih naroda i Programa socijalnog Europe, uključujući Hrvatsku, na aktivno sudjelovanje u rješavanju problema siromaštva Roma, isključenosti i diskriminacije kroz fokusiranu akciju (opisanu putem niza konkretnih mjera u nacionalnom Akacijskom planu Desetljeća) u osnovnim područjima vezanim za poboljšanje kvalitete života Roma: obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo i stanovanje. Kako bi svoje aktivnosti i napore za uključivanje Roma uskladila s ciljevima Desetljeća, Republika Hrvatska 2005. godine donosi Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma 2005. - 2015. koji navodi jasne ciljeve, mjere, indikatore, te institucije odgovorne za provedbu mjera za unapređivanje života Roma u područjima obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i zdravstva. U travnju 2005. Vlada Republike Hrvatske osnovala je i Radnu skupinu za praćenje Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015. čije su zadaće sustavno praćenje i koordiniranje provedbe Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.; predlaganje mjera za unaprjeđenje provođenja Akcijskog plana; izrada preporuka, mišljenja, stručnih obrazloženja i izvješća, te smjernica u vezi s provedbom Akcijskog plana; praćenje rasporeda i utroška sredstava za provođenje mjera iz Akcijskog plana.

Akcijski planovi Desetljeća za uključivanje Roma za 2009./2010. te za 2011./2012. godinu su dokumenti koje je donijela Vlada Republike Hrvatske sadrže razrađene mjere Akcijskog plana 2005.- 2015. u 2009/10. i 2011/12. godini, za svako od četiri područja – obrazovanje, zdravstvena zaštita, zapošljavanje i stanovanje. U nastojanju da poboljša položaj i uvjete života romske nacionalne manjine te pripadnike romske zajednice uključi u javni i društveni život, Vlada Republike Hrvatske redovito alocira financijska sredstva iz Državnog proračuna za provedbu Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma.

Premda je u Republici Hrvatskoj veliki broj mjera u okviru Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma implementiran te je postignut određeni napredak, položaj većine Roma u Hrvatskoj i nadalje je vrlo težak. Osim toga, paralelna provedba dvaju strateških dokumenata u određenoj mjeri je uzrokovala zbunjenost i nedostatak jasnog usmjerenja i posvećenosti na regionalnoj i lokalnoj razini. S tim u svezi, godine 2012. Vlada je donijela Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine koja se nadograđuje na Nacionalni program za Rome iz 2003. godine, redefinirajući nacionalne prioritete, načine provedbe i poduzimanje posebnih mjera sukladno izmijenjenim društvenim i političkim okolnostima, ostvarenom napretku i daljnjim izazovima u procesu uključivanja i poboljšanja socio-ekonomskog položaja Roma. Istovremeno, Strategijom se usklađuje temeljni strateški dokument Republike Hrvatske za integraciju pripadnika romske nacionalne manjine s Priopćenjem Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskom ekonomskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Okviru EU za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. godine. Strategija se temelji i na odredbama međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina kojih je Republika Hrvatska stranka. Strategija je usklađena s uočenim potrebama i izazovima povezanim sa socijalnim uključivanjem Roma na svim razinama: lokalnoj, područnoj, nacionalnoj i EU. Strategija sadrži opće i posebne ciljeve postavljene kao smjernice za kreiranje javnih politika usmjerenih na socio-ekonomsko uključivanje romskih zajednica do 2020. godine. S ciljem definiranja načina provedbe Strategije izrađen je Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2015. koji obuhvaća sljedeća područja: obrazovanje, zapošljavanje i uključivanje u gospodarski život, zdravstvenu zaštitu, socijalnu skrb, prostorno uređenje, stanovanje i zaštitu okoliša; uključivanje romske nacionalne manjine u kulturni i društveni život. statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoć u ostvarivanju prava, unaprjeđenje prikupljanja statističkih podataka i usklađenost programa s međunarodnim standardima te prihvaćenim ugovorima na području ljudskih i manjinskih prava.

Nakon gotovo cijelog desetljeća provedbe Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma, u Republici Hrvatskoj je u području obrazovanja najveći napredak ostvaren u domeni uključenosti romske djece u obrazovni sustav. Ipak, još uvijek je na svim razinama obrazovanja prisutno mnoštvo problema u praktičnoj provedbi kako nacionalne obrazovne politike, tako i mjera strateških dokumenata namijenjenih uključivanju romske nacionalne manjine u društvo. Obrazovna razina romske populacije vrlo je niska, a prosječan broj godina provedenih u obrazovnom sustavu znatno je niži u odnosu na većinsku populaciju.

U okviru predškolskog odgoja još uvijek je dominantan problem niska uključenost djece pripadnika romske nacionalne manjine u programe predškolskog odgoja u integriranim skupinama. Programi predškole također se ne provode ujednačeno u svim sredinama. Početak pedagoške godine 2011./2012. pokazao je manje povećanje broja djece u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja – uključeno je 623 djece, od toga 289 (137 M, 152 Ž) u predškolskom odgoju, te u predškoli 334 (185 M, 149 Ž). Podzastupljenost djece pripadnika romske nacionalne manjine u predškolskom odgoju ima višestruke uzroke, od neosviještenosti roditelja o važnosti predškolskog odgoja, preko nedostatka financijskih sredstava u proračunima lokalnih samouprava i kontinuiranog financiranja programa predškole, nedostatnih kapaciteta u dječjim vrtićima, do neosviještenosti o potrebi dugoročnog planiranja uključivanja romske zajednice na lokalnoj razini. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) prepoznalo je ovaj problem i od 2009. godine po odluci ministra osigurava sufinanciranje cijene predškolskog odgoja iz sredstava Državnog proračuna. Svim pripadnicima romske nacionalne manjine osigurano je sufinanciranje roditeljskog udjela u ekonomskoj cijeni predškolskog odgoja. Time je omogućeno da uz sufinanciranje ostatka iz sredstava lokalnih proračuna, dječji vrtić za pripadnike romske nacionalne manjine bude besplatan.

Vezano uz obrazovanje Roma u području osnovnoškolskog obrazovanja najveći problemi su neredovitost pohađanja nastave, niska stopa završnosti osnovnog obrazovanja, tj. napuštanje školovanja s navršenih 15 godina, neadekvatno praćenje zastupljenosti djece pripadnika romske nacionalne manjine koja se obrazuju po posebnim programima za djecu s teškoćama, neadekvatno planiranje i nekontinuirano financiranje programa produženog boravka, nedostatak kontinuirane i ciljane podrške obrazovnim djelatnicima koji rade s romskom djecom, te nedostatak provedbe mjera sprječavanja segregacije. Od 2002./2003. godine, odnosno donošenja Nacionalnog programa za Rome, broj učenika pripadnika romske nacionalne manjine u osnovnoj školi s 1.500 se povećao na 4.435 (2.246 M i 2.189 Ž) u 2010./2011. te na 4.915 učenika (2509 M, 2406 Ž) na početku 2011./2012. Školske godine, što je pokazatelj napora Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da se poveća obuhvat djece pripadnika romske nacionalne manjine obveznim osnovnoškolskim obrazovanjem. Međutim, završnost obaveznog osnovnog obrazovanja na vrlo niskoj je razini kada je u pitanju romska nacionalna manjina. Stoga je primarni cilj osigurati da svi pripadnici romske nacionalne manjine završe obvezno osnovnoškolsko obrazovanje. Višestruki su razlozi zbog kojih pripadnici romske nacionalne manjine ne postižu rezultate u osnovnoj školi, odnosno zbog kojih nisu uspješni u osnovnom obrazovanju u mjeri u kojoj su drugi učenici uspješni. Činjenica je da romski učenici ponavljaju razred više puta tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja i mahom napuštaju školovanje sa završenim petim ili šestim razredom osnovne škole, tj. u pravilu kada navrše 15 godina života, a nisu završili osnovnu školu. Procjene pokazuju da se do osmog razreda osnovne škole oko 70% romskih učenika gubi u sustavu osnovnog školovanja. taj podatak govori da sustav nije u dovoljnoj mjeri omogućio da romska djeca na vrijeme i uz adekvatnu pripremu uđu u obrazovni sustav, i da u njemu ostanu uspješno okončavajući školovanje. Taj bi se problem mogao u velikoj mjeri riješiti kvalitetnim i integriranim predškolskim obrazovanjem koji osigurava jezičnu pripremljenost i bolji uspjeh u školi. U posljednjih godinu dana u Međimurskoj županiji provodi se projekt koji uključuje svu djecu u obavezan program predškolskog odgoja koji traje cijelu školsku godinu. U nekim sredinama organiziran je predškolski odgoj za djecu od 4 godine starosti nadalje.

Odgojno-obrazovna politika usmjerena je na promicanje srednjoškolskog obrazovanja za sve učenike/ce dorasle za upis u srednju školu, a za učenike/ce pripadnike romske nacionalne manjine i stipendiranjem te osiguravanjem školarina u programima obrazovanja odraslih ako se radi o prvom zanimanju. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, na početku 2011./2012. u srednjoškolski obrazovni sustav uključeno je 425 učenika (214 M, 211 Ž) romske nacionalne manjine. Budući da je broj učenika u srednjim školama u odnosu na broj polaznika osnovnih škola nezadovoljavajući, MZOS olakšava upis učenika pripadnika romske nacionalne manjine, zato što žive u uvjetima koji su mogli utjecati na njegov uspjeh u osnovnoj školi. Uz to, MZOS odlučuje o svim posebnostima (primjerice, povećati broj učenika u razredu kako bi se omogućio upis učenika na osnovi Nacionalnog programa za Rome). Za sve redovite učenike srednjih škola MZOS osigurava stipendije i prema potrebi smještaj u učeničke domove. Unatoč tim mjerama, četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje završava tek negdje oko 10% romske populacije.

Nadalje, sukladno Nacionalnom programu za Rome i Akcijskom planu Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015., Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi mjere sufinanciranja i financiranja obrazovanja osoba romske nacionalne manjine. Unatoč mogućnostima obrazovanja, Romi se u ovakve programe uključuju u vrlo maloj mjeri. Prema podacima HZZ-a u 2010. godini u mjeru sufinanciranog/financiranog obrazovanja bilo je uključeno 32 osobe u cijeloj Hrvatskoj.

U svezi s uočenim problemima a vezano za sastav odgoja i obrazovanja u sklopu je Strategije uz opći cilj definirano sedam posebnih ciljeva koji se u zadanom vremenskom roku namjeravaju dostići. Opći i posebni ciljevi strategije definirani su na temelju iskustava u provedbi dvaju već postojećih strateških dokumenata vlade Republike Hrvatske te analize dostupnih podataka o pokazateljima uključenosti u obrazovni sustav te dostupnim podacima o obrazovnim postignućima pripadnika romske nacionalne manjine. Glavni nositelj mjera koje će biti provođene u okviru postavljenih ciljeva je Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta i HZZ za područje obrazovanja odraslih.

OPĆI CILJ: Poboljšati pristup kvalitetnom obrazovanju uključujući obrazovanje i skrb pruženu u ranom djetinjstvu, ali i osnovnog, srednjeg i sveučilišnog obrazovanja s posebnim naglaskom na uklanjanja moguće segregacije u školama; spriječiti preuranjen prekid školovanja i osigurati lagan prijelaz iz škole do zaposlenja.

Posebni cilj 1: Podići kvalitetu i učinkovitost obrazovanja djece pripadnika romske nacionalne manjine, te osigurati stjecanje potrebnih znanja i vještina koje će omogućiti osobni razvoj učenika, kao i završavanje osnovnog obrazovanja s ciljem nastavka školovanja te smanjenja razlike između obrazovnih postignuća djece pripadnika romske nacionalne manjine u odnosu na prosječnu razinu obrazovnih postignuća svih učenika u osnovnoškolskom obrazovanju u RH. Navedenim se namjerava do 2015. godine razviti sustav podrške odgojno obrazovnim ustanovama za razvoj odgojno obrazovnih programa i primjenu odgojno obrazovnih praksi koje će osigurati adekvatnu pripremljenost djece za školu te uvjete za istinsku socijalnu integraciju poštujući specifičnosti rada u multikulturalnom okruženju te s djecom iz socijalno depriviranih obitelji.

Posebni cilj 2: Povećati obuhvat romske djece oba spola predškolskim odgojem i obrazovanjem te podići razinu kvalitete predškolskog odgoja i obrazovanja djece pripadnika romske nacionalne manjine kao dio cjeline ranog obrazovanja djeteta, koji pomaže smanjenju razlika u društvenom podrijetlu i sposobnostima učenja, i nastoji što je moguće bolje zadovoljiti djetetove razvojne potrebe, te ga uvesti u svijet svjesnog učenja. Navedenim se namjerava uspostaviti mehanizme koji će omogućiti dostupnost predškolskog odgoja marginaliziranim i socijalno isključenim skupinama kroz povećano djelovanje u zajednici. Povećati broj upisane romske djece oba spola u integrirane predškolske programe u okviru redovnih predškolskih ustanova te broj djece koja nisu uključena u predškolski odgoj, u programe predškole u trajanju od minimalno 1 godine po pet sati dnevno tijekom pedagoške godine do 2020.

Posebni cilj 3: Izjednačiti obuhvaćenost osnovnoškolskim obrazovanjem pripadnika romske nacionalne manjine u odnosu na prosjek upisa osnovnoškolskog obrazovanja na razini RH (dosegnuti postotak obuhvaćenosti od 98%) te izjednačiti završnost osnovnoškolskog obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine u odnosu na prosjek završnosti osnovnoškolskog obrazovanja na razini RH (dosegnuti postotak završnosti od 95%). Navedenim se namjerava osigurati obuhvat osnovnim obrazovanjem svoj djeci romske nacionalnosti bez obzira na status obitelji po pitanju državljanstva, boravišta te postojanje dokumentacije o identitetu djeteta. Provoditi mjere usmjerene smanjenju razlika u kvaliteti obrazovanja te pružanju podrške djeci, obiteljima i obrazovnim djelatnicima.

Posebni cilj 4: Do 2020. godine ukinuti sve razredne odjele koje pohađaju samo učenici pripadnici romske nacionalne manjine. U svezi s navedenim, posebnim će se pravilnikom propisati obveza i modaliteti za izradu i provedbu desegregacijskih planova te mjere namijenjene prevenciji pojave obrazovne segregacije.

Posebni cilj 5: Smanjiti razliku između prosječnog obuhvata i završnosti srednjeg i visokog obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine u odnosu na prosječni obuhvat i završnost srednjeg i visokog obrazovanja na razini RH u cilju izjednačavanja mogućnosti za stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja – Povećati broj pripadnika romske nacionalne manjine koji upisuju srednje obrazovanje i visoko obrazovanje do 2020. godine. Povećati broj pripadnik romske nacionalne manjine koji završavaju srednje obrazovanje do 2020. godine. U svezi s navedenim provodit će se mjere usmjerene poticanju učenika osnovnih škola i srednjoškolaca na nastavak školovanja te pružanju podrške učenicima, obiteljima i obrazovnim djelatnicima uz nastavak stipendiranja studenata i pojačanu ulogu vijeća romske nacionalne manjine te nevladinog sektora u području informiranja i osvještavanja romske zajednice o važnosti nastavka obrazovanja.

Posebni cilj 6: Smanjiti razliku između prosječnog obuhvata i završnosti visokog obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine u odnosu na prosječni obuhvat i završnost visokog obrazovanja na razini RH u cilju izjednačavanja mogućnosti za stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja – Do 2020. godine povećati broj pripadnika romske nacionalne manjine koji završavaju visoko obrazovanje te onih koji nastavljaju poslijediplomski studij. U sklopu navedenog cilja provodit će se mjere usmjerene poticanju učenika srednjih i visokih škola i sveučilišta na nastavak školovanja te pružanju podrške učenicima, obiteljima i obrazovnim djelatnicima uz nastavak stipendiranja studenata i pojačanu ulogu vijeća romske nacionalne manjine te nevladinog sektora u području informiranja i osvještavanja romske zajednice o važnosti nastavka obrazovanja. Provoditi mjere usmjerene smanjenju razlika u kvaliteti obrazovanja.

Posebni cilj 7: Povećati obuhvat odraslih pripadnika romske nacionalne manjine programima opismenjavanja, obrazovanja i osposobljavanja kroz cijelo opće, strukovno, visoko i obrazovanje, s ciljem razvijanja individualnih potencijala i jačanja njihovih kapaciteta i kompetencija za postizanje veće konkurentnosti na tržištu rada i trajne zapošljivosti te povećanje njihove društvene uključenosti i aktivnog sudjelovanja u svim područjima suvremenog života. Navedenim se želi povećati obuhvat odraslih pripadnika (posebice žena) romske nacionalne manjine programima osnovnog i srednjeg obrazovanja te strukovnog obrazovanja s ciljem jačanja njihovih znanja, kompetencija i sposobnosti za sudjelovanje i kompetitivnost na tržištu rada te aktivno uključivanje u društvo i društvene procese. Povećati stopu odraslih Roma koji su kroz programe obrazovanja odraslih završili osnovno, srednje i/ili strukovno obrazovanje sukladno zahtjevima na tržištu rada. Provoditi mjere usmjerene poticanju osoba starijih od 15 godina koje nisu završile osnovno i/ili srednje obrazovanje na nastavak školovanja te pružanje podrške osobama obuhvaćenim programima i njihovim obiteljima tijekom obrazovanja te u procesima socioekonomskog uključivanja po završetku obrazovanja. Jačati ulogu vijeća romske nacionalne manjine i nevladinog sektora u području informiranja i osvještavanja romske zajednice o važnosti nastavka obrazovanja.

Školska ustanova može na prijedlog osnivača, a uz suglasnost Ministarstva, angažirati odgojno-obrazovne radnike za ispunjavanje posebnih potreba u odgojno-obrazovnom i nastavnom radu te specifičnih uvjeta u školskoj ustanovi. Posebne potrebe u odgojno-obrazovnom radu u školskoj ustanovi odnose se, među ostalim, i na rad s učenicima pripadnika nacionalnih manjina ili u drugim specifičnim uvjetima. Suradnici u odgojno-obrazovnom i nastavnom radu koji sukladno potrebama školske ustanove pomažu odgojno-obrazovni i nastavni rad (volonteri, prevoditelji znakovnog jezika, pomoćni odgojno-obrazovni radnici), nisu samostalni nositelji odgojno-obrazovne i/ili nastavne djelatnosti.

Djeca stranaca i djeca koja nedostatno poznaju hrvatski jezik

Prilikom pristupanja Europskoj uniji te usklađivanja svoga zakonodavstva s propisima Europske unije Republika je Hrvatska omogućila uključivanje u svoj obrazovni sustav i djeci stranaca koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj a kojima se omogućuje pohađanje nastave u osnovnom obrazovanju, ako su smješteni u prihvatnom centru za strance, ili im je prisilno udaljenje privremeno odgođeno ili tijekom trajanja roka određenog za povratak.

Posebnu pomoć škole su dužne pružati djeci koja imaju pravo na školovanje u Republici Hrvatskoj, a ne znaju ili nedostatno poznaju hrvatski jezik, kao i djeci koja imaju boravak na području Republike Hrvatske, a članovi su obitelji radnika koji je državljanin države članice Europske unije te obavlja ili je obavljao samostalnu djelatnost, odnosno koji je zaposlen ili je bio zaposlen na području Republike Hrvatske. Radi njihove učinkovite integracije škola organizira individualne i skupne oblike neposrednog odgojno-obrazovnog rada kojima se tim učenicima omogućuje učinkovito svladavanje hrvatskog jezika i nadoknađuje nedovoljno znanje u pojedinim nastavnim predmetima. Neposredni odgojno-obrazovni rad provodi se u pripremnoj i dopunskoj nastavi. Pripremna nastava namijenjena je učenicima nedostatnog znanja hrvatskog jezika i podrazumijeva intenzivno učenje hrvatskog jezika tijekom najviše jedne nastavne godine.

Učenici za koje je obrazovanje prema Zakonu o odgoju i obrazovanju obvezno i koji imaju boravak na području Republike Hrvatske, a djeca su državljanina države članice Europske unije koji obavlja ili je obavljao samostalnu djelatnost, odnosno koji je zaposlen ili je bio zaposlen na području Republike Hrvatske, imaju pravo stjecati znanja iz materinskog jezika i kulture države svojeg podrijetla. Ured državne uprave odnosno Gradski ured prema mjestu boravka učenika dužan je osigurati, u skladu s mogućnostima i u suradnji s osnivačima škola i državom podrijetla učenika, potporu nastave materinskog jezika i kulture države podrijetla učenika. Ured državne uprave odnosno Gradski ured dužan je osigurati i potporu za pripremu učitelja i nastavnika koji će provoditi nastavu materinskog jezika i kulture države podrijetla učenika.

Nadalje, djeca državljana država članica Europske unije imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje kao i hrvatski državljani te se upisuju u školske ustanove u Republici Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani. Djeca državljana Republike Hrvatske koja su se obrazovala u nekoj državi članici Europske unije, a nastavljaju obrazovanje u Republici Hrvatskoj, također imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani koji se obrazuju u školskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Navedena se prava na odgovarajući način primjenjuju i na azilante, tražitelje azila, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom. Strancima koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj omogućuje se pohađanje nastave u osnovnom obrazovanju ako su smješteni u prihvatnom centru za strance, odnosno ako im je prisilno udaljenje privremeno odgođeno ili im je određen rok za povratak, tijekom trajanja roka.

U državnom proračunu osiguravaju se sredstva za financiranje školskih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za pripremnu i dopunsku nastavu za djecu koja su članovi obitelji državljana država članica Europske unije, potporu nastave materinskog jezika i kulture države podrijetla učenicima koji su članovi obitelji državljana članica Europske unije, potporu za pripremu učitelja i nastavnika koji će provoditi nastavu materinjeg jezika i kulture države podrijetla učenika koji su članovi obitelji državljana članica Europske unije.

Pravilnikom o provođenju pripremne i dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik i nastave materinskoga jezika i kulture države podrijetla učenika propisuje način provođenja programa učenja hrvatskoga jezika te provjere znanja za učenike koji imaju pravo na školovanje u Republici Hrvatskoj, a ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik, te stjecanje znanja iz materinskoga jezika i kulture države podrijetla učenika koji su članovi obitelji radnika koji je državljanin države članice Europske unije te obavlja ili je obavljao samostalnu djelatnost, odnosno koji je zaposlen ili je bio zaposlen na području Republike Hrvatske.

Odgoj i obrazovanje učenika koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik

Odgoj i obrazovanje učenika koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik osigurano je sukladno propisima osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, pod jednakim uvjetima kao i hrvatskim državljanima, a provodi se u skladu s Pravilnikom o provođenju pripremne i dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik i nastave materinskoga jezika i kulture države podrijetla učenika.

Srednjoškolski odgoj i obrazovanje organizira se prema postojećim obrazovnim programima, a ako u sustavu Republike Hrvatske ne postoji obrazovni program koji je učenik pohađao u matičnoj zemlji, ima pravo na nastavak obrazovanja u najsrodnijem obrazovnom programu sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske.

Radi učinkovite integracije u sustav odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske za učenika koji ne zna ili nedovoljno zna hrvatski jezik organizira se pripremna ili dopunska nastava. Ti učenici mogu biti djeca državljana Republike Hrvatske koja se vraćaju iz inozemstva, koja su članovi obitelji državljana država članica Europske unije, pripadnici nacionalnih manjina, stranaca koji su članovi obitelji koje imaju pravo boravka ili prebivališta u Republici Hrvatskoj.

Razina se znanja hrvatskoga jezika provjerava pri upisu u I. razred osnovne škole ili pri upisu učenika u školu. Razina znanja hrvatskoga jezika provjerava se standardiziranim ispitom znanja hrvatskoga jezika i usmeno. Provjeru znanja u osnovnoj školi provode stručni suradnici škole (pedagog, psiholog i/ili stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskoga profila), učitelj razredne ili predmetne nastave te učitelj hrvatskoga jezika i/ili stručnjak iz jezično-komunikacijskog područja, koji su imenovani u stručno povjerenstvo škole za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta. Provjeru znanja u srednjoj školi provode stručni suradnici škole (pedagog, psiholog i/ili stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila), predmetni nastavnik i/ili stručnjak iz jezično-komunikacijskog područja. Odluku o uključivanju učenika u pripremnu ili dopunsku nastavu na temelju mišljenja stručnog povjerenstva škole i ureda donosi ured državne uprave u županiji odnosno Gradski ured za kulturu i šport Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Ured). Škola provodi pripremnu ili dopunsku nastavu hrvatskoga jezika na temelju pozitivnog mišljenja Ureda i uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Pripremna nastava za učenike osnovne i srednje škole organizira se jedan ili dva sata dnevno u trajanju od 70 sati. Ovisno o dobi učenika, škola istodobno može uključiti učenika u pohađanje redovite nastave odgovarajućega ili približno odgovarajućega razreda. Ako se učenik istodobno uključi u redovitu nastavu, njegovo pohađanje neće biti vrednovano ocjenom, nego samo praćenjem u smislu socijalizacije i učenja jezika.

Nakon završetka pripremne nastave stručno povjerenstvo škole provjerava znanje hrvatskoga jezika pisanim i usmenim putem te dostavlja izvješće o postignutim rezultatima na ispitu povjerenstvu Ureda. Ured na temelju postignutih rezultata na usmenom i pisanom dijelu ispita izdaje učeniku pisanu potvrdu o završenom programu pripremne nastave. Učenik se uključuje u redoviti sustav odgoja i obrazovanja i ima pravo biti uključen u pohađanje dopunske nastave koja se provodi sukladno školskome kurikulumu. Učenik koji nije zadovoljio minimalne uvjete za uključenje u redoviti sustav obrazovanja, na temelju odluke nadležnog Ureda ima obvezu još jedanput pohađati program pripremne nastave. Uključivanjem u redovitu nastavu svih nastavnih predmeta propisanih nastavnim planovima i programima, učenik se prati i vrednuje u skladu s individualnim napredovanjem.

U odgojno-obrazovnu skupinu pripremne nastave može biti uključeno od 2 do 15 učenika iz jedne ili više škola. Troškove prijevoza za učenike sukladno propisima, snosi osnivač škole u koju je učenik upisan.

Pripremnu nastavu ostvaruje učitelj/nastavnik koji ima pravo poučavati hrvatski jezik sukladno propisima. Učitelj/nastavnik koji provodi pripremnu nastavu dužan je osposobiti se za poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika. Stručno osposobljavanje provodi agencija nadležna za odgoj i obrazovanje. Učitelj/nastavnik može provoditi pripremnu nastavu u sklopu redovitoga tjednog zaduženja ili škola uz suglasnost Ministarstva nadležnog za obrazovanje može zaposliti osobu na određeno vrijeme.

Učenik koji je završio pripremnu nastavu u vremenu kraćem od godinu dana ima tijekom jedne godine pravo pohađanja dopunske nastave učenja hrvatskoga jezika jedan ili dva sata tjedno. Škola započinje s provođenjem dopunske nastave učenja hrvatskoga jezika na temelju pozitivnog mišljenja Ureda i uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Ti učenici mogu biti uključeni i u dopunsku nastavu hrvatskoga jezika i drugih nastavnih predmeta koja se organizira kao pomoć u učenju sukladno školskome kurikulumu.

Nastava materinskoga jezika i kulture države podrijetla učenika koju provode učitelji/nastavnici države njegova podrijetla

Nastava materinskoga jezika i kulture države za učenike provodi se na temelju sporazuma države članice Europske unije i Ministarstva ili suglasnosti Ministarstva. Nastavu provode učitelji/nastavnici koje je odabrala i na rad u Republiku Hrvatsku uputila država Europske unije. Država Europske unije koja je uputila učitelja/nastavnika na rad u Republiku Hrvatsku u cjelini financira njegov rad. Nastava se provodi po programu države članice Europske unije uz suglasnost Ministarstva.

Ured kojemu Ministarstvo uputi zahtjev države članice Europske unije i podrijetla učenika dužan je organizirati nastavu materinskoga jezika i kulture države podrijetla učenika. Ured određuje osnovnu ili srednju školu koja ima prostorne i druge uvjete za izvođenje nastave. Odabrana škola ne može otkazati održavanje nastave tijekom školske godine.

Učitelj/nastavnik provodi nastavu u skladu s programom države koja ga je uputila na rad u Republiku Hrvatsku. Učitelj ima obvezu surađivati s koordinatorom nastave kojeg imenuje država koja ga je uputila (ako je imenovan), surađivati s ravnateljem škole u kojoj provodi nastavu, surađivati s roditeljima učenika koji pohađaju nastavu i pravodobno ih informirati o održavanju nastave i možebitnim promjenama. Učitelj/nastavnik u dogovoru s ravnateljem škole može dogovoriti suradnju s učiteljima/nastavnicima i učenicima škole u kojoj radi. Ured je dužan organizirati sastanak za učitelja/nastavnika koji će provoditi nastavu materinskoga jezika i kulture države podrijetla učenika s ciljem upoznavanja organizacije rada u odgojno-obrazovnim ustanovama na području na kojem će učitelj/nastavnik poučavati.

Privremeni oblici odgoja i obrazovanja

Programi za bolesnu djecu

U partnerstvu dječjih vrtića i bolnica moguće je ustrojiti programe za djecu predškolske dobi koja imaju zdravstvenih problema (alergije, dijabetes, celijakije i sl). U svezi s navedenim ustrojena su 4 programa za bolesnu djecu u Zagrebu (Dječji vrtić BUKOVAC i Klinička bolnica Rebro i Dječji vrtić IZVOR i Klinika za djecu, Klaićeva u Zagrebu te Dječji vrtić Sisak Stari i Dječji vrtić Sisak Novi i Bolnica dr. Ive Pedišića Sisak) u Sisku.

Nastava u kući

Nastava u kući osigurava se učenicima koji zbog većih motoričkih teškoća, pogoršanja kroničnih bolesti ili privremeno narušenoga zdravstvenog stanja ne mogu polaziti nastavu u redovitoj ili posebnoj ustanovi dulje od mjesec dana, a potreban im je takav oblik nastave. Program nastave u kući izvodi se u skladu s odobrenim tjednim trajanjem propisanoga nastavnog plana ministarstva nadležnog za obrazovanje. Zahtjev s obrazloženjem za izvođenje nastave u kući roditelj/skrbnik podnosi odgojno-obrazovnoj ustanovi ili predlaže odgojno-obrazovna ustanova u roku od sedam dana od utvrđene potrebe za ovim oblikom školovanja. Zahtjev s obrazloženjem za odobravanjem nastave u kući odgojno-obrazovna ustanova podnosi Ministarstvu te prilaže (1) suglasnost ili zahtjev roditelja/skrbnika s provedbom nastave u kući, (2) specijalističku medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno predviđeno razdoblje u kojem učenik neće moći polaziti nastavu, (3) podatke o primjerenom programu odgoja i obrazovanja učenika ako učenik ima određen takav program. Strukovna odgojno-obrazovna ustanova dostavlja i program nadoknade propisanih vježbi koje su sastavni dio strukovnih nastavnih predmeta te program nadoknade praktične nastave, koje izrađuje u suradnji sa školskim liječnikom te po potrebi sa stručnim timom.

Učeniku koji je od početka odgoja i obrazovanja uključen u nastavu izbornoga nastavnog predmeta odobrava se nastavak izvođenja nastave tog predmeta u kući te to u zahtjevu Ministarstvu treba navesti. Nastava u kući realizira se u sklopu redovitoga tjednog zaduženja učitelja/nastavnika. Ako je za provedbu nastave u kući potrebno zapošljavanje novog djelatnika, odgojno-obrazovna ustanova podnosi zahtjev Ministarstvu te nakon dobivanja odobrenja sklapa ugovor na određeno vrijeme (najdulje do kraja nastavne godine). Za vrijeme ostvarivanja prava na ovaj oblik odgoja i obrazovanja, učenik nema pravo na pomoćnoga odgojno-obrazovnog radnika.

Nastava u zdravstvenoj ustanovi

Nastava u zdravstvenoj ustanovi organizira se za učenike sa zdravstvenim teškoćama koji se nalaze na stacionarnom ili ambulantnom liječenju. Osnivač, na temelju mreže školskih ustanova, određuje osnovnu školu koja provodi nastavu u zdravstvenoj ustanovi. Matična škola, utvrđena na temelju mreže, za provođenje nastave u zdravstvenoj ustanovi može ustrojiti kombinirane područne odjele I. - IV. i V. - VIII. razreda. Iznimno, za učenike koji se školuju po posebnom programu mogu se osnovati kombinirani odjeli I.-VIII. razreda. Broj odjela utvrđuje Ured. Osnivač, na temelju mreže školskih ustanova, određuje srednju školu koja provodi nastavu u zdravstvenoj ustanovi za općeobrazovne predmete. Matična škola, utvrđena na temelju mreže, za provođenje nastave u zdravstvenoj ustanovi može ustrojiti kombinirane područne odjele I. - IV. razreda. Broj odjela utvrđuje Ured. Dnevno i tjedno trajanje nastave planira se prema planu i programu koji učenik pohađa, a provodi se kao razredna i predmetna nastava, poštujući zdravstveno stanje učenika. Predmetnu nastavu za nekoliko predmeta istoga područja može izvoditi i jedan učitelj/nastavnik odnosno učitelj/nastavnik koji posjeduje kompetencije za izvođenje drugog predmeta. Nastavu za učenike s teškoćama provode stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila odgovarajuće specijalnosti. Škola koja provodi nastavu u zdravstvenoj ustanovi prema mreži dužna je u interesu učenika surađivati sa školom u koju je taj učenik upisan.