Ovo poglavlje pruža tematski i kronološki pregled nacionalnih reformi i razvoja politika od 2021. godine.

U uvodu poglavlja opisuje se cjelokupna strategija obrazovanja i ključni ciljevi u cijelom obrazovnom sustavu. Također se promatra kako je organiziran proces reforme obrazovanja i tko su glavni akteri u procesu donošenja odluka.

Odjeljak o reformama koje su u tijeku i razvoju politike grupira reforme u sljedećim širokim tematskim područjima koja u velikoj mjeri odgovaraju razinama obrazovanja:

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Opće obrazovanje

Strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih

Visoko obrazovanje

Transverzalne vještine i zapošljivost

Unutar svakog tematskog područja reforme su organizirane kronološki. Prvo su opisane najnovije reforme.

Opća nacionalna strategija obrazovanja i ključni ciljevi

Vlada Republike Hrvatske usvojila je u ožujku 2023. godine Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i prateći Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana za razdoblje do 2024. godine. Nacionalni plan definira provedbu strateškog cilja i prioritetnih područja javnih politika za sektor obrazovanja iz Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030 godine. Krovni strateški dokument u okviru strateškog cilja „Obrazovani i zaposleni ljudi“ kao prioritetna područja javnih politika navodi dostupnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, stjecanje i razvoj temeljnih i stručnih kompetencija, unaprjeđenje visokog obrazovanja i perspektivnog tržišta rada.

Tematska područja Nacionalnog plana obuhvaćaju rani i predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolsko obrazovanje te srednjoškolsko opće i umjetničko obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje i obrazovanje odraslih, visoko obrazovanje, obrazovanje učenika s posebnim obrazovnim potrebama, pripadnika nacionalnih manjina i pripadnika hrvatskoga naroda izvan Republike Hrvatske te primjenu digitalnih tehnologija u obrazovnom sustavu.

Uz Nacionalni plan izrađen je i provedbeni dokument – Akcijski plan za razdoblje do 2024. godine.

Za provedbu mjera Nacionalnog plana predviđeno je ukupno više od 2 milijarde eura, a glavni izvor financiranja projekata u području obrazovanja bit će sredstva Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027. godine, kao i Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Predviđena financijska sredstva predstavljaju značajan iskorak u ulaganjima u područje ranog i općeg odgoja i obrazovanja te omogućuju provedbu ključnih reformskih procesa u sustavu.

Ključna područja intervencije su: upravljanje i unaprjeđenje sustava na središnjoj razini (pravni, organizacijski, financijski okvir i mehanizmi osiguranja kvalitete), potpora pružateljima obrazovanja (osnaživanje infrastrukturnih, materijalnih i ljudskih potencijala) i potpora učenicima (pristup sustavu, uspješnost u sustavu i tranzicija kroz sustav).

Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine definira 10 ciljeva koje treba ostvariti do 2027. godine:

• Omogućiti pristupačnost sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja svakom djetetu
• Poboljšati odgojno-obrazovne ishode učenika unaprjeđenjem kvalitete, učinkovitosti, djelotvornosti i pravednosti sustava osnovnoškolskog i općeg srednjoškolskog obrazovanja
• Osigurati višu razinu zapošljivosti osoba s kvalifikacijama strukovnog obrazovanja i osposobljavanja poboljšanjem kvalitete i relevantnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja
• Povećati udio odraslog stanovništva u procesima cjeloživotnog učenja poboljšanjem kvalitete i relevantnosti programa obrazovanja odraslih
• Poboljšati i osigurati kvalitetu, relevantnost i pristupačnost visokog obrazovanja
• Osigurati pristup odgoju i obrazovanju učenicima s teškoćama u razvoju i studentima s invaliditetom
• Povećati dostupnost identifikacije darovite djece i učenika, njihovu obrazovnom smjeru te praćenju i pružanju potpore uspostavom koherentnog sustava
• Unaprijediti odgoj i obrazovanje djece i učenika pripadnika nacionalnih manjina
• Unaprijediti odgoj i obrazovanje djece i učenika pripadnika hrvatskoga naroda izvan Republike Hrvatske
• Nastaviti proces informatizacije i primjene digitalnih tehnologija u obrazovnom sustavu na svim razinama.

Kad je riječ o digitalizaciji, Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine ima poseban cilj posvećen digitalizaciji obrazovnog sustava. Nadalje, krajem 2022. godine Hrvatski sabor usvojio je Strategiju digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. Jedan od strateških ciljeva – razvijene digitalne kompetencije za život i rad u digitalnom dobu – obuhvaća digitalnu tranziciju kao podršku razvoju obrazovnog i istraživačkog sustava.

Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO)

Aktivnosti na razvoju Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) započele su 2006. godine. Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru iz 2013. godine uspostavljen je Hrvatski kvalifikacijski okvir i regulirana njegova provedba. Također je definirana povezanost HKO-a s Europskim kvalifikacijskim okvirom i  Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja. Zakon cjelovito uređuje relevantna pitanja vezana uz HKO i unaprjeđenje kvalifikacijskog sustava na svim obrazovnim razinama. Zakon je prošao nekoliko izmjena, posljednji put 2021. godine.

Revidiranim Zakonom o HKO-u (2021.) opisuju se različite vrste kvalifikacija (djelomične i cjelovite), njihov opseg (npr. CSVET ili ECTS bodovi) i dodjela unutar razina HKO-a. Oni čine temelj za uspostavu sustava vrednovanja. Revidiranim Zakonom definira se i postupak priznavanja i vrednovanja jedinica ishoda učenja.

Pravilnik o Registru HKO-a (donesen 2014. godine, izmijenjen 2021. godine) provedbeni je akt kojim se uređuje: sadržaj i način vođenja Registra HKO-a, prijave za upis u Registar, sadržaj i oblik zahtjeva za upis u Registar, ocjena podnesenih zahtjeva, postupci upisa, imena sektorskih vijeća, izbor članova sektorskih vijeća i njihove zadaće te vanjski i unutarnji sustav osiguravanja kvalitete.

HKO kao instrument ima reformsku ulogu u obrazovnom sustavu osiguravanjem obrazovnih programa temeljenih na ishodima učenja i usklađenih s potrebama tržišta rada, transparentnih kriterija za vrednovanje ishoda učenja, razvoja kriterija i postupaka za vrednovanje i priznavanje neformalnog obrazovanja i ishoda informalnog učenja, jačanje i daljnji razvoj cjeloživotnog učenja te osiguranje kvalitete stjecanja svih kvalifikacija. Više informacija o HKO-u potražite u 2. poglavlju. Ustroj i upravljanje/ 2.5. Nacionalni kvalifikacijski okvir.

Ključni izazovi i prilike za hrvatski obrazovni sustav

Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine identificira ključne izazove u sustavu. Glavni izazovi su sustavne slabosti (načini financiranja, upravljanje kvalitetom sustava i sposobnost praćenja), nedovoljna podrška institucijama (infrastrukturni, materijalni i kadrovski kapaciteti institucija) i nedovoljna podrška učenicima (pristup sustavu, prolazak kroz sustav i uspješan završetak). Predstavljeni na određenoj razini sustava, izazovi su sljedeći:

Predškolski odgoj:

• Nedovoljna infrastrukturna osposobljenost – nedovoljan broj ustanova i upisnih mjesta u ustanovama
• Nedovoljna kadrovska osposobljenost – broj odgojitelja i drugog stručnog osoblja, posebno u ruralnim i manje razvijenim područjima
• Neučinkovit model financiranja – podjela odgovornosti između središnje i lokalne vlasti nije optimalna
• Obitelji u nepovoljnom položaju suočavaju se s većim izazovima u pogledu dostupnosti predškolskog obrazovanja
• Kratki program predškole za djecu koja nisu uključena u redovite programe RPOO-a ne može djetetu pružiti iste mogućnosti za uključivanje i posljedično uspjeh u sustavu osnovnoškolskog obrazovanja
• Neodgovarajuća primjena postupaka osiguranja kvalitete u RPOO-u

Osnovnoškolsko i opće obrazovanje:

• Broj nastavnih sati vrlo je nizak u usporedbi s prosjekom u Europi / slaba postignuća u pogledu obrazovnih ishoda (rezultat istraživanja PISA)
• Nedovoljni infrastrukturni kapaciteti potrebni za uvođenje modela cjelodnevne škole (efektivno povećanje broja nastavnih sati)
• Djelomična provedba reforme obrazovanja (nedostatak pripremljenosti nastavnika, neodgovarajući sustav vrednovanja reforme)
• Nedostatak sustavnih mjera obrazovne politike potrebnih za privlačenje i zadržavanje najboljih kandidata za obrazovnu struku
• Nedovoljno korištenje podataka i suvremenih, učinkovitih instrumenata za evaluaciju javnih politika (standardizirane procjene znanja, analitički alati, itd.)
• Suboptimalna upisna struktura u gimnazijske programe u odnosu na suficitarne strukovne programe

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje i obrazovanje odraslih:

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje

• Smanjeni interes učenika za upis u trogodišnje strukovne programe i značajan višak četverogodišnjih strukovnih zanimanja
• Nedovoljna osposobljenost poslodavaca za organiziranje i provedbu učenja temeljenog na radu
• Nedostatak redovitih istraživanja budućih potreba tržišta rada u određenim sektorima i ishoda zapošljavanja osoba koje su nedavno završile strukovno obrazovanje i osposobljavanje
• Neadekvatna mreža škola, programska ponuda na regionalnoj razini, nedovoljno fleksibilna provedba strukovnog obrazovanja i osposobljavanja
• Sporo prilagođavanje strukovnih programa potrebama tržišta rada
• Nedovoljno sudjelovanje strukovnih nastavnika u stalnom stručnom usavršavanju, nedostaci u vrednovanju kvalitete rada nastavnika.
• Nedovoljno koherentan sustav osiguranja kvalitete.

Obrazovanje odraslih

• Niska razina sudjelovanja u cjeloživotnom učenju (osobito među niskokvalificiranim, starijim, ruralnim i dugotrajno nezaposlenim stanovništvom)
• Niska uključenost poslodavaca u procjenu potreba, programe razvoja vještina i njihovu evaluaciju, neujednačena kvaliteta programa
• Nepostojanje koherentnog sustava i mehanizama za osiguranje kvalitete
• Nepostojanje sustava za priznavanje prethodnog učenja kroz prethodno životno ili radno iskustvo
• Nedovoljna informiranost o mogućnostima i različitim oblicima cjeloživotnog učenja i obrazovanja
• Nedovoljno sudjelovanje stručnjaka za obrazovanje odraslih u stručnom usavršavanju, nedostatak relevantnih obrazovnih materijala.

Visoko obrazovanje

• Niska stopa završetka tercijarnog obrazovanja
• Niska stopa zaposlenosti osoba sa završenim tercijarnim obrazovanjem
• Nesrazmjer između ponude studijskih programa i kapaciteta studentskih domova
• Nedovoljna sredstva za osiguranje kvalitete studijskih programa
• Nedostatak sustavnog prikupljanja podataka i povezivanja postojećih baza podataka u visokom obrazovanju
• Nedovoljno razvijeni sustavi praćenja diplomiranih osoba
• Nedostatak strateški usmjerenog financiranja visokog obrazovanja
• Niska internacionalizacija hrvatskog visokog obrazovanja
• Slaba povezanost nastave i znanstvenoistraživačke djelatnosti (transfer znanja i tehnologija između visokoškolskih ustanova i društva).

Cjelodnevna škola

Godine 2023. Hrvatska je započela najopsežniju obnovu sustava osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja u posljednjih trideset godina. Projekt pod nazivom Cjelodnevna škola provodit će se u prvoj fazi kao četverogodišnji pilot projekt u 62 škole. Tijekom pilot faze pripremit će se i provesti svi programi, elementi i aktivnosti te će se obaviti i njihovo vanjsko vrednovanje. Potpuna provedba projekta predviđena je za školsku godinu 2027./2028.

Cjelodnevna škola (CDŠ) predstavlja suvremeni i na dokazima utemeljen odgovor na iskazane potrebe i izazove. Temeljni ciljevi i popratne mjere potpore cjelodnevne osnovne škole nastoje ostvariti:

• 1. Poboljšana školska postignuća i obrazovne rezultate svih učenika osnovnih škola u svim kurikularnim područjima kroz povećanje broja nastavnih sati.
• 2. Smanjene razlike u obrazovnim ishodima za skupine učenika s različitim socioekonomskim, socijalnim, regionalnim, obiteljskim i osobnim okolnostima na koje sami učenici ne utječu.
• 3. Značajno poboljšan materijalni, profesionalni i društveni status učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja škola.
• 4. Poboljšanu dobrobit i kvalitetu života svih učenika, kvalitetu života roditelja/skrbnika te kvalitetu života u lokalnim zajednicama i društvu.

Projekt je uvelike potpomognut sredstvima Europske unije iz kojih će se uglavnom financirati infrastrukturna ulaganja i novi nastavni planovi i programi. Planirano povećanje plaća učitelja financirat će se iz državnog proračuna.

Za više informacija pogledajte članak o Hrvatskoj u odjeljku vijesti i članci na mrežnoj stranici Eurydice.

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u razdoblju od studenoga 2017. do rujna 2023. godine provodi projekt „Modernizacija sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja“, sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda.  Projekt nastoji pridonijeti razvoju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koje je privlačno, inovativno, relevantno, uključivo i povezano s tržištem rada.

Stjecanje kvalifikacija u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju temelji se na procesu učenja koji je usko povezan sa zadacima koje će učenici/polaznici obavljati na svom budućem radnom mjestu.

Do početka rujna 2023. godine, što se tiče projektnih aktivnosti, izrađeno je 108 standarda zanimanja, od kojih su 104 upisana u Registar HKO-a. Izrađeno je i 140 standarda kvalifikacija, od kojih je 117 također upisano u Registar HKO-a, te 94 strukovna kurikuluma sa 6 pripadajućih smjernica (uputa za nastavnike) za njihovu primjenu.

U završnoj fazi projektne aktivnosti bit će usmjerene na pružanje podrške ravnateljima, učiteljima i stručnim suradnicima za uvođenje, provedbu i praćenje sektorskih kurikuluma kroz kontinuirano usavršavanje, radionice, posjete i edukacije.

Stupanjem na snagu Zakona o obrazovanju odraslih u prosincu 2021. godine sustav obrazovanja odraslih u potpunosti je usklađen sa Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, a metodologija izrade programa obrazovanja odraslih temelji se na propisima kojima se uređuje Hrvatski kvalifikacijski okvir. Novim zakonodavnim okvirom obrazovanja odraslih uvedene su novosti koje do sada nisu provedene u hrvatskom obrazovnom sustavu: formalni programi za stjecanje mikrokvalifikacija (mikrokvalifikacije u Hrvatskoj) i priznavanje prethodnog neformalnog i informalnog učenja.

Dodatni poticaj za razvoj i provedbu mikrokvalifikacija daju mogućnosti financiranja programa za stjecanje kompetencija potrebnih na tržištu rada kroz strukturne i investicijske fondove te mehanizme za oporavak i otpornost, s posebnim naglaskom na razvoj zelenih i digitalnih vještina.

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje i Pravilnik o sadržaju i trajanju programa predškole dokumenti su na temelju kojih se izrađuje kurikulum dječjeg vrtića.

U sklopu izmjena i dopuna Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju iz srpnja 2013. godine, od 2013. godine program predškole obvezatan je za svako dijete u godini prije polaska u školu. Za djecu koja ne pohađaju dječji vrtić provodi se poseban program predškole u trajanju od 250 sati godišnje.

Program se izvodi u dječjem vrtiću ili u osnovnoj školi, ovisno o mogućnostima u jedinici lokalne samouprave. S obzirom na potrebe djece nižeg socio-ekonomskog statusa i one u izoliranijim naseljima, potrebno je smanjiti razlike i omogućiti svakom djetetu dulje sudjelovanje u RPOO-u, odnosno pohađanje redovitih programa RPOO-a od najranije dobi.

Radi rješavanja navedenih okolnosti i potreba revidirat će se Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje radi usklađivanja obvezatnog programa predškole s redovitim programima.

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje donosi se sukladno Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje kojim se utvrđuju sastavnice odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi na općoj razini. Kurikulum za predškolski odgoj sastavni je dio Nacionalnoga kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje i kurikulum za predškolski odgoj dokumenti su na temelju kojih se izrađuje kurikulum za dječji vrtić. Kurikulumom za dječji vrtić utvrđuju se programi i njihova svrha, nositelji i načini provedbe programa, vremenski okvir aktivnosti i način vrednovanja.

Nacionalni kurikulum određuje elemente za sve razine i vrste osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, njegovih ciljeva, vrijednosti i načela, kao i smjernice za poticanje i prilagodbu iskustava učenja i vrednovanje postignuća.

Kurikulum nastavnog predmeta određuje ciljeve učenja, strukturu predmeta, ishode učenja i/ili sadržaje i opise razine usvajanja naučenog, a u nekim slučajevima i popis potrebnih kvalifikacija nastavnika.

Nacionalni kurikulumi, predmetni kurikulumi i obrazovni programi donose se odlukom ministra.

Škola svoju djelatnost ostvaruje na temelju školskog kurikuluma te godišnjeg plana i programa. Školski kurikulum određuje plan izvannastavnih i izbornih predmeta i aktivnosti ako nisu određeni nacionalnim kurikulumom.

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje da se učenici trebaju odgajati u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima i ljudskim pravima, osposobljavati za život u multikulturalnom svijetu, poštivati različitosti, njegovati toleranciju te aktivno sudjelovati u demokratskom razvoju društva.

Zakon o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (izmjene i dopune ovdje i ovdje) navodi da su ciljevi strukovnog obrazovanja:

• omogućavanje polaznicima usvajanje osnovnih i strukovnih kompetencija za stjecanje kvalifikacija potrebnih na tržištu rada, za nastavak obrazovanja te za svrhu osobnog razvoja te ekonomskog i općeg razvoja društva
• osiguravanje međunarodne usporedivosti stečenih stručnih kvalifikacija
• osiguravanje razvoja otvorenih kurikuluma.

Nadalje, Sabor donosi Državne pedagoške standarde u jedinstvenom dokumentu koji obuhvaća sve tri predtercijarne razine: rani i predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Standardi definiraju kriterije za materijalne, financijske, kadrovske i druge uvjete potrebne za ostvarivanje odgojno-obrazovne djelatnosti i ravnomjeran razvoj sustava.

Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje i Nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje krovni su kurikulumski dokumenti koji sadrže ciljeve predmetnih kurikuluma s jasnom specifikacijom ishoda učenja. Osim navedenog, sustav koristi i međupredmetne dokumente, skup kurikularnih dokumenata koji pokrivaju sljedeće teme:

• Kurikulum međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj
• Kurikulum međupredmetne teme Zdravlje
• Kurikulum međupredmetne teme Održivi razvoj
• Kurikulum međupredmetne teme Učiti kako učiti
• Kurikulum međupredmetne teme Poduzetništvo
• Kurikulum međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
• Kurikulum međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje

Ishodi učenja kurikuluma međupredmetnih tema izravno su ugrađeni u predmetne kurikulume ili se postižu planiranjem i provedbom školskog kurikuluma.

Pregled procesa i pokretača reforme obrazovanja

Hrvatski obrazovni sustav centralizirani je sustav kojim na svim razinama obrazovanja upravljaju Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i nacionalne agencije.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja koje obavlja upravne i druge poslove vezane uz obrazovni sustav u Hrvatskoj. U sektoru ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja MZO obavlja poslove vezane uz razvoj sustava, nacionalni kurikulum, norme i standarde, učenički standard, kontrolu inspekcije, uspostavu i nadzor rada institucija te osiguravanje financijskih i materijalnih uvjeta za rad i osposobljavanje učenika za stjecanje tehničkih znanja i vještina. U području visokog obrazovanja MZO obavlja poslove povezane s razvojem visokog obrazovanja, provedbom nacionalnih strategija i programa, osiguravanjem i praćenjem financijskih i materijalnih uvjeta za rad visokih učilišta, izradom i predlaganjem izvješća o radu i vrednovanju visokih učilišta i studijskih programa, studentskim standardom, praćenjem obrazovnog procesa i uspješnosti studiranja, upravljanjem provedbom Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, vođenjem upisnika visokih učilišta i studijskih programa, upravljanjem bazama podataka o visokom obrazovanju i administrativnim nadzorom visokih učilišta. Neke od zadaća koje Ministarstvo obavlja delegiraju se drugim nacionalnim tijelima.

Ostale institucije koje su nadležne za provedbu politike obrazovanja, praćenje, vrednovanje, razvoj sustava i razvoj programa raznih aspekata hrvatskog obrazovnog sustava su Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO), Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO), Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), Agencija za mobilnost i programe Europske unije (AMPEU), Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) i Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNET). Sektorske agencije nadležne su za različita područja obrazovanja.

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje  financiraju i njime upravljaju lokalne vlasti, dok ministarstvo osigurava središnje vodstvo, akreditaciju i kontrolu nad obrazovnim programima koji se provode u ustanovama koje pružaju RPOO. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje zajednički financiraju središnje i lokalne/regionalne vlasti – vlada osigurava sredstva za troškove osoblja, dok lokalne vlasti pokrivaju kapitalne i tekuće troškove. Visoko obrazovanje gotovo se u potpunosti financira iz državnog (središnjeg) proračuna, a manji dio financiranja osigurava se iz vlastitih prihoda visokih učilišta.

Za više informacija o procesu reforme obrazovanja i pokretačima, pogledajte 2. poglavlje. Ustroj i upravljanje.

Pregled članka

Ovaj članak daje pregled tekućih nacionalnih reformi i razvoja politika u obrazovanju i osposobljavanju. Grupira reforme u sljedećim širokim tematskim područjima koja uglavnom odgovaraju razinama obrazovanja:

• Rani i predškolski odgoj i obrazovanje
• Opće obrazovanje
• Strukovno obrazovanje i osposobljavanje i obrazovanje odraslih
• Visoko obrazovanje
• Transverzalne vještine i zapošljivost