Privatno predškolsko i opće obrazovanje
Dječji vrtići mogu biti javni (osnovani od strane Republike Hrvatske, gradova i općina) i privatni. Sve odredbe Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju primjenjuju se jednako na sve dječje vrtiće, bez obzira na to jesu li javni ili privatni. Država djelomično sudjeluje u sufinanciranju privatnih obrazovnih programa i kapitalnoj izgradnji do minimalnog financijskog iznosa.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za pedagošku godinu 2021./2022., od 1708 osnivača ustanova RPOO-a njih 355 odnosi se na druge pravne i fizičke osobe (pojedince, udruge, poduzeća). Na temelju tih podataka, udio privatnih ustanova RPOO-a u navedenoj pedagoškoj godini iznosio je 20,8 %.
Privatni i vjerski dječji vrtići podliježu istim zakonskim odredbama i standardima kao i oni koje osnivaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Izuzetak su odredbe vezane uz plaće zaposlenika koje određuju osnivači. Te se odredbe razlikuju kako u javnim tako i u privatnim ustanovama RPOO-a.
Za razliku od većeg udjela javnih subvencija za javne dječje vrtiće, javne subvencije čine oko polovice prihoda u privatnim i vjerskim vrtićima. Između 2016. i 2018. godine javne subvencije činile su u prosjeku 47 % prihoda u privatnim vrtićima i 53,8 % u vjerskim vrtićima, u usporedbi s 78,9 % u javnim vrtićima.
Postoji stalan, ali spor trend povećanja upisa u privatne ustanove RPOO-a, pri čemu je 76 % dodatnih kapaciteta između 2012. i 2018. godine bilo privatno (u usporedbi s 34 % između 2004. i 2012.). Do 2018. godine gotovo svako peto dijete pohađalo je privatni dječji vrtić. Udio djece koja pohađaju privatne dječje vrtiće povećao se s 15,2 % 2012. godine na 18,8 % 2018. godine. Trend je vidljiv u svim kategorijama razvoja, ali je udio nešto veći u razvijenijim i manje ruralnim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave (Kako do vrtića za sve? Opcije financiranja sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja,UNICEF 2020.).
Postoje i razlike u načinima sufinanciranja javnih i privatnih dječjih vrtića: javne subvencije čine 47 % prihoda u privatnim vrtićima, u usporedbi s 79 % u javnim vrtićima.
Budući da su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave manje uključene u sufinanciranje privatnih vrtića, iznos roditeljske participacije u troškovima u privatnim vrtićima može biti znatno veći nego u javnim vrtićima.
Participacija roditelja u troškovima programa važan je aspekt financiranja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Postoje i znatne razlike među jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pri čemu neki zahtijevaju plaćanje 45 % iskazane ekonomske cijene, a mali broj njih ne naplaćuje nikakav iznos.
Osnovnoškolsko obrazovanje pruža se kao javno i privatno. Osnovna škola, srednja škola i učenički dom (u daljnjem tekstu: školska ustanova) osniva se osnivačkim aktom koji osnivač donosi u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ako je osnivač škole pravna ili fizička osoba, dužan je osigurati potrebna sredstva za financiranje:
- plaća s doprinosima
- ostalih troškova za osoblje škole
- materijalnih i financijskih troškova škole i ostalih potrebnih sredstava za rad škole.
Što se tiče postupka osnivanja školske ustanove, osnivač školske ustanove podnosi zahtjev Ministarstvu znanosti i obrazovanja radi dobivanja rješenja kojim se ocjenjuje da je osnivački akt u skladu sa zakonom. Nakon što Ministarstvo donese rješenje o ocjeni sukladnosti akta o osnivanju sa zakonom, privremeni ravnatelj školske ustanove podnosi Ministarstvu zahtjev za početak rada. Takav zahtjev podnosi se najkasnije tri mjeseca prije planiranog početka rada školske ustanove, a sadrži:
- privremeni statut
- popis stručnjaka potrebnih za provedbu programa obrazovanja u skladu s programima koje donosi Ministarstvo ili u skladu s propisima države/institucije u kojoj se program provodi
- podatke o prostoru i opremi te načinu njihovog osiguranja
- dokaz da su osigurana sredstva potrebna ustanovi za osnivanje i početak rada te način njihova pribavljanja
- dokaz o ispunjavanju tehničkih, zdravstvenih i okolišnih uvjeta za obavljanje djelatnosti
- mišljenje nadležne međunarodne udruge ili organizacije, ako škola radi prema međunarodnom programu ili alternativnom školskom programu
- dokaz o ispunjavanju uvjeta utvrđenih posebnim propisima ako srednja škola provodi nautički ili pomorski strojarski program.
Kako bi se proveo postupak utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za početak rada školske ustanove, Ministarstvo imenuje stručno povjerenstvo koje utvrđuje ispunjava li školska ustanova propisane uvjete za početak rada, a o zahtjevu se odlučuje rješenjem. Nakon što Ministarstvo donese rješenje o početku rada osnivač podnosi zahtjev za upis školske ustanove u sudski registar.
Privatno visoko obrazovanje
Sukladno Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, visoko učilište pravna je osoba koja može biti sveučilište, fakultet, umjetnička akademija ili veleučilište. Temeljni opći akt visokog učilišta je statut. Visoko učilište osniva se kao javno ili privatno visoko učilište.
Javna visoka učilišta zakonom osniva Republika Hrvatska. Privatno visoko učilište osniva fizička ili pravna osoba.
Javno financiranje visokih učilišta uređeno je Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, kojim je propisano da se rad visokih učilišta financira sredstvima osnivača, namjenskim prihodima i vlastitim sredstvima.
Sredstva osnivača uključuju:
- sredstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske za financiranje djelatnosti visokog učilišta čiji je osnivač Republika Hrvatska (javno visoko učilište)
- sredstva iz proračuna jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave za financiranje djelatnosti visokih učilišta koje je osnovala jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave prije stupanja na snagu navedenog Zakona
- sredstva osnivača za financiranje djelatnosti privatnog visokog učilišta.