Dokumenta

Predškolske ustanove su dužne da primjenjuju Program vaspitno-obrazovnog rada sa djecom mlađom od 3 godine. Program je usvojio Nacionalni savjet za obrazovanje na drugoj sjednici održanoj 25. maja 2011. godine, a od školske 2011/2012. godine sprovodi se u svim javnim i licenciranim privatnim predškolskim ustanovama. Direktno odgovorni za razvoj ovog programa su Zavod za školstvo, savjetnici i nadzornici za predškolsko vaspitanje i obrazovanje iz Zavoda, predstavnici univerziteta, školski savjetnici, psiholozi i predstavnici vaspitača iz predškolskih ustanova. Preko 98% upisane djece u jaslicama pohađa ovaj cjelodnevni program.

Program vaspitno-obrazovnog rada sa djecom uzrasta do 3 godine definiše obim i oblike vaspitno-obrazovnog rada sa djecom i primjenjuje se u javnim i privatnim ustanovama u kojima djeca provode više od 3 sata dnevno. Program je razvijen za različite starosne grupe: 6-12 mjeseci, 12-18 mjeseci, 18-24 mjeseca i 24-36 mjeseci.

Opšti cilj ovog osnovnog programa je podsticanje punog razvoja djeteta predškolskog uzrasta, uz stvaranje adekvatnih uslova i podsticanje razvoja sposobnosti i osobina ličnosti, širenje iskustava i podizanje svijesti o sebi, drugima i svijetu. Iz opšteg cilja koji usmjerava sveukupne aktivnosti vaspitača/medicinskih sestara proizilaze specifični ciljevi definisani iz perspektive deteta: „Istraživanje i učenje o sebi; razvijanje odnosa i izgradnja znanja o drugima; otkrivanje svijeta i izgradnja znanja o njemu“.

Za djecu uzrasta 3-5 godina predškolske ustanove moraju da primjenjuju Program za područja aktivnosti u predškolskom obrazovanju. Zasnovan je na prekretnicama u pogledu razvojnih karakteristika u cilju postizanja ukupnog razvoja. Zasnovan je na teoriji i nauci koji kombinuju biološke i psihološke aspekte razvoja.

Oblasti učenja i razvoja 

Djeca mlađa od 3 godine

Ciljevi Programa vaspitno-obrazovnog rada sa djecom uzrasta do 3 godine, prema domenima razvoja i oblastima aktivnosti, su sljedeći:

Njega i fizički razvoj su od posebnog značaja za zdravlje i pravilan razvoj djeteta, sticanje kulturno primjerenih i higijenskih navika, razvoj pravilnog držanja tijela i razvoj fizičkog kretanja.

Opšti ciljevi u oblasti socijalnog i emocionalnog razvoja:

• upoznavanje njihovih snaga i granica kako bi se stvorila osnova za sticanje samopouzdanja;
• predstavljanje koristeći različite kategorije – ime, nadimak, pol, sposobnosti, itd;
• osamostaljivanje u zadovoljavanju svojih potreba (hranjenje, oblačenje i svlačenje, obuvanje i izuvanje, odlazak u toalet i sl.);
• slobodno izražavanje osjećanja na svoj način i suočavanje sa neprijatnim situacijama korišćenjem i usklađivanjem neverbalnih i verbalnih izraza.

Za razvoj intelektualnih sposobnosti, ciljevi su:

• otkrivanje i razvijanje sopstvenih potencijala, otkrivanje odnosa između objekata i pojava;
• razvijanje sposobnosti izražavanja sopstvenih ideja;
• pokretanje aktivnosti i predviđanje njihovih posljedica (prema uzrastu i razvojnim mogućnostima);
• razvijanje tolerancije za druge i drugačija ponašanja;
• identifikovanje najefikasnijeg načina za rješavanje datog problema;
• razumijevanje i korišćenje određenih simbola u datim situacijama (oznake za djelove prostora, upozorenja o izvorima opasnosti i sl.);
• razvijanje sposobnosti slušanja i uvažavanja druge djece i odraslih;
• uključivanje u aktivnosti igre sa svojim vršnjacima, primjena znanja u odgovarajućim situacijama;
• uočavanje prostornih odnosa i prostorne orijentacije;
• autonomno djelovanje u svakodnevnim situacijama (izbor igrača i igara, rješavanje problema i rješavanje konflikata).

Za adekvatan razvoj komunikacijskih vještina djece, poželjno je ostvariti sljedeće ciljeve:

• slobodno izražavanje i objašnjavanje svojih potreba i želja, uspostavljanje kontakta sa drugima, upoznavanje novih ljudi, starijih/mlađih, poznatih/nepoznatih ljudi, kako pojedinaca tako i grupa, uključujući kontakt licem u lice;
• unaprjeđenje verbalne komunikacije kroz igru;
• upoznavanje i korišcćenje naziva predmeta i pojava iz svog okruženja i razvijanje sposobnosti slušanja drugih (tolerancija govora).

Opšti ciljevi motoričkog razvoja treba da pomognu djeci da:

• izražavaju i razvijaju svoje prirodne pokretačke snage;
• zadovolje svoju prirodnu potrebu da se kreću, igraju i uče vještine kretanja;
• prate sopstveni tempo razvoja;
• izražavaju spontanost u pronalaženju sopstvenog načina kretanja;
• steknu iskustvo, steknu sigurnost i povjerenje u sopstvene potencijale kretanja;
• uspostavljaju neverbalnu komunikaciju relevantnu za njihovo društveno i fizičko okruženje.

Da bi se razvila čulna i perceptivna osjetljivost neophodno je ostvariti sljedeće ciljeve:

• otkrivanje i razvijanje perceptivnih sposobnosti;
• razvijanje sposobnosti prostorne orijentacije, razvijanje sposobnosti razlikovanja nadražaja (vruće/hladno, meko/tvrdo, grubo/glatko, slano/slatko, tiho/bučno, prijatne/neprijatne mirise i dr.);
• pravljenje vizuelne razlike između osnovnih oblika (krug, trougao, kvadrat);
• uočavanje razlika između objekata (mali/veliki);
• uočavanje razlika u težini predmeta, razlikovanje osnovnih boja (plava, crvena, žuta, zelena);
• uočavanje elementarnih prostornih odnosa (gore, dole itd.);
• razvijanje sposobnosti izdvajanja predmeta prema određenoj osobini.

Muzičke i ritmičke aktivnosti se uglavnom odnose na učenje i istraživanje sopstvenog tijela kao izvora zvuka (kako moje ruke, stopala, prsti i usta mogu da proizvode zvukove), izražavanje emotivnog doživljaja muzike (kroz govor i pokret), upoznavanje muzičke i ritmičke igre i učenje pjevanja. Vizuelne likovne aktivnosti se realizuju kroz bavljenje likovnim i grafičkim aktivnostima, korišćenjem različitih vizuelnih materijala i različitih oblicika vizuelnog izražavanja.

Aktivnosti za različite starosne grupe (djeca uzrasta od 6-36 mjeseci).

Djeca uzrasta od 3 i više godina 

Svaki razvojni cilj se posmatra samo u smislu usmjeravanja aktivnosti, a ne kao nešto što svako dijete mora da postigne u određenom uzrastu.

Program za djecu uzrasta 3-6 godina organizovan je po sljedećim oblastima i aktivnostima:

• fizičke i zdravstvene aktivnosti;
• muzičke aktivnosti;
• jezičke i govorne aktivnsti;
• matematičke i logičke aktivnosti;
• društvene aktivnosti i razumijevanje;
• upoznavanje prirode i snalaženje u okruženju;
• likovne aktivnosti.

Svaka oblast ima određene ciljeve, i to:

• samootkrivanje i samokontrola;
• građenje odnosa i znanja o drugima;
• otkrivanje i razumijevanje svijeta.

Uz navedene ciljeve date su i preporučene aktivnosti i nastavne metode.

Gore navedene oblasti se preklapaju, dopunjuju i unapređuju jedna drugu kroz različite vrste aktivnosti.

Za sve ove oblasti, tipovi aktivnosti pripadaju jednoj od tri grupe: praktični život, specifične aktivnosti i složene aktivnosti.

Kraći program za rad sa djecom godinu pred polazak u školu izveden je iz osnovnog programa i prilagođen za rad sa djecom uzrasta 5-6 godina, odnosno u godini pred polazak u školu. Kao takav, program pruža mogućnosti za kreativne vježbe i može se prilagoditi kontekstu u kojem institucije postoje.

Trosatni predškolski vaspitno-obrazovni program upotpunjuje glavni program i dostupan je za potrebe sve djece i porodica. U velikoj mjeri se zasniva na ciljevima kraćeg programa. Ovaj program treba da uzme u obzir potrebe specifične za određene regione i iskoristi potencijale životne sredine (npr. prirodni, geografski, društveni i kulturni kontekst). Aktivnosti treba da budu sveobuhvatne i kulturološki prilagođene, sa naglaskom na razumijevanju i poštovanju različitosti i društvenih i kulturnih dimenzija obrazovnog procesa, uz reciprocitet u odnosima odrasli-dijete.

Za područje aktivnosti - engleski jezik, ciljevi obrazovanja proizilaze iz prednosti učenja stranih jezika u ranom uzrastu (podsticanje mentalnog, fizičkog i socijalnog razvoja djece, imajući u vidu razvojne karakteristike djece uzrasta 3-6 godina; izgrađivanje pozitivnog stav prema novom jeziku; razumijevanje riječi i izraza na engleskom i njihova upotreba u praktičnim i životnim situacijama; usvajanje fonetskog sistema engleskog jezika (izgovor, akcenat i intonacija); razvijanje samopouzdanja i želje za komunikacijom na engleskom; podsticanje razvoj interkulturalne kompetencije, kao i jezička politika obrazovnog sistema.

Dodatni programi uključuju:

preduzetničko učenje u okviru područja aktivnosti u predškolskom obrazovanju i vaspitanju (uzrast 3-6 godina), koje ima za cilj razvijanje osobina ličnosti, znanja, vještina i stavova koji treba da omoguće djeci efikasnije djelovanje u društvenim sredinama;

obrazovanje za održivi razvoj u okviru područja aktivnosti u predškolskom vaspitanju i obrazovanju (uzrast 3-6 godina), čiji ciljevi uzimaju u obzir razvojne i uzrasne sposobnosti: razvoj odnosa, odnos prema životnoj sredini, međusobni uticaj, povezanost prirode i živih bića, ekonomske aktivnosti koje štite životnu sredinu, poštujući prirodu i stvarajući osnovu za svijest o zaštiti životne sredine.

Pedagoški pristup

Djeca mlađa od 3 godine

Pedagoški pristupi zasnovani su na Zakonu o opštem obrazovanju i vaspitanju i dalje razrađeni u Zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i zvaničnom programu na kome se zasniva svakodnevna praksa.

Program njege i vaspitno-obrazovnog rada sa djecom uzrasta do 3 godine daje metodičko uputstvo za njegovu realizaciju. Uloga vaspitača i medicinskih sestara u radu sa djecom u jaslicama je da uz neophodnu podršku obezbijede povoljno okruženje. To podrazumijeva da se djeci ovog uzrasta treba osposobiti da se spontano, praktično, konstruktivno i kreativno igraju i da komuniciraju i sarađuju sa vršnjacima i odraslima.

Uloga vaspitača je ključna u podsticanju i posredovanju u cjelokupnom učenju djece. Vaspitači pružaju resurse i materijale, nude podršku i ohrabrenje djeci i optimizuju njihove mogućnosti za učenje. Njihova je uloga i da pronađu način da odgovore na pitanja djece tako da budu zadovoljna, obezbjeđujući da njihov odgovor bude dovoljno jednostavan i dajući konkretne primjere.

Proces individualizacije zahtijeva od vaspitača da sprovodi aktivnosti koje će svakom djetetu omogućiti da se oseća uspješno i ohrabreno. Kroz igru djeca razvijaju socijalne vještine u interakciji sa svojim vršnjacima. Oni uče kako da sarađuju i dijele materijale koji se koriste tokom igre. Vodi se računa da nastavnici, medicinske sestre i djeca ostanu zajedno nekoliko godina, jer je proces učenja povezan sa emocionalnom vezanošću. Zato je najbolje da mala djeca imaju iste vaspitače i medicinske sestre tokom prve 3 godine svog života.

Za malu djecu igra je osnova za učenje. Igranje se koristi kao osnova za sticanje iskustva; stoga je važno materijalno i obrazovno okruženje u kome se igraju. Okruženje za igru i učenje obuhvata sve što okružuje dijete u vrtiću (podovi, zidovi, oblik i veličina prostora za igru, namještaj, strukturirana i polustrukturirana sredstva za učenje, oprema, igračke), kao i spoljni prostor i lokalno i društveno okruženje.

Okruženje za igru i učenje je pažljivo planirano, u skladu sa potrebama i interesovanjima djece. Maloj djeci je obezbijeđen prostor za grupne aktivnosti, individualnu igru i samostalnu igru, kao i za dinamične i mirne aktivnosti.

Namještaj u dečijoj sobi je prilagođen djeci. Djeci se nudi bogat i raznovrstan izbor resursa i materijala. Nabavljaju se materijali koji podstiču djecu na uvježbavanje različitih vidova socijalnih i emocionalnih, senzornih, kognitivnih i motoričkih aktivnosti. Različiti materijali pružaju djeci vještine i priliku za iskustva, akcije i koncepte.

Obezbijeđene su različite površine koje djeca koriste, kao što su travnjaci, staze, baštenske površine, ljuljaške i klupe, itd.

Alternativne strategije učenja dostupne su u privatnim predškolskim ustanovama, međunarodnim predškolskim ustanovama i vrtićima koje sprovode Montesori program.

Djeca uzrasta od 3 i više godina

Pedagoški pristupi zasnovani su na Zakonu o opštem obrazovanju i vaspitanju i dalje su precizirani u Zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i zvaničnom programu na kome se zasniva svakodnevna praksa.

Program zapodručja aktivnosti u predškolskom vaspitanju i obrazovanju (3-6 godina) daje metodičko uputstvo za njegovu realizaciju za svaku pojedinačnu oblast aktivnosti.

Ovaj program je zasnovan na teoriji i praksi i organizovan je tako da omogući djeci da dođu do razvojnih prekretnica. Takođe se zasniva na pretpostavci da djeca treba da ostvare različite razvojne ishode i da ti ishodi utiču jedni na druge. Zasnovan je na nalazima zasnovanim na dokazima u psihološkoj i biološkoj nauci. Zasniva se na uvjerenju da je djeci potreban interaktivan pristup i da najbolje uče kroz igre i strukturirane aktivnosti koje stimulišu specifične oblasti i karakteristike, ali i ukupan razvoj djeteta. Pored toga, program uzima u obzir specifične potrebe djece, preporučujući individualizovane strategije i omogućavajući djeci da prate sopstvene ritmove, sposobnosti i interesovanja.

Procjena

Za kontinuirani monitoring, praćenje napretka, procjenu potreba i ukupnog razvoja koristi se portfolio. 

Postignuća djece se ne procjenjuju numeričkim ocjenjivanjem; nego se prati njihov razvoj. U tu svrhu koristi se portfolio, koji predstavlja kompilaciju podataka o djetetu, njegovom razvoju i napredovanju (postizanje određenog nivoa razvoja, ličnih sposobnosti i vještina). Razvija se i ažurira tokom niza godina, dok je djete u predškolskoj ustanovi.

Svaki portfolio je jedinstven i kao takav se koristi za praćenje i procjenu napretka svakog djeteta shodno oblastima razvoja: senzornim i motoričkim, kognitivnim, socijalnim i emocionalnim i komunikacijskim. Takođe se koristi za praćenje i poboljšanje zdravlja. Ovo se sprovodi kroz jedinstvene, zvanično priznate instrumente: razvojne mape, skale procjene prema razvojnim domenima, kontrolne liste, upitnike, itd. Portfolio je strukturiran sistematskim prikupljanjem informacija od roditelja, vaspitača, medicinskih sestara i stručnih saradnika, koji svi treba da aktivno učestvuju, obezbjeđuju sadržaje koji se dodaju u portfolio i prate i unapređuju razvoj djeteta.

U procesu evaluacije koriste se alati za praćenje razvoja svakog djeteta. To može uključivati skale procjene, liste posmatranja za svaku oblast razvoja i za određene uzraste, kao i rezultate sociometrijskih matrica i sociograma koji se koriste na početku i na kraju školske godine. Na osnovu njih se priprema izvještaj koji se daje roditeljima, koji ga potom odnose u osnovnu školu. Na taj način se povezuje portfolio i proces prelaska iz vrtića u osnovnu školu.

Prelazak u osnovnu školu

U cilju obezbjeđivanja kontinuiteta i blagovremenosti ovih nivoa obrazovanja, Nacionalni savjet za obrazovanje je usvojio Program prelaska iz predškolskih ustanova u osnovnu školu (2016/2017. godine).

To je model sa jasno definisanim, preciznim i promišljenim koracima saradnje predškolske ustanove i osnovne škole u ​​najboljem interesu djece. Ovaj program je obavezujući za predškolske ustanove i osnovne škole.

Program prelaska iz vrtića u osnovnu školu obuhvata vodič, koji je struktuiran po razvojnim oblastima, koji daje smjernice šta treba uključiti u izveštaj koji se priprema na osnovu portfolija svakog djeteta i šalje u osnovnu školu.