Definisanje ciljne skupine (a)
Zakoni na svim nivoima vlasti i svim nivoima obrazovanja, svakom djetetu garantuju jednako pravo pristupa, jednake mogućnosti učešća u odgovarajućem odgoju i obrazovanju i uživanje istovjetnog tretmana, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi i nijedan zakon ne sadrži diskriminatorske odredbe.
Grupe koje se smatraju najugroženijima zbog raznih oblika isključenja iz obrazovanja i u okviru njega, su: djeca sa posebnim potrebama (fizička i mentalna onesposobljenja) , romska djeca, djeca ostalih nacionalnih manjina, djeca povratnici, socijalno ugrožena djeca, djeca iz ruralnih područja, djeca i mladi ovisnici o drogama, djeca s problemima u učenju i ponašanju, djeca i mladi u sukobu sa zakonom, kao i posebno talentovana i nadarena djeca. Ipak, djeca sa višestrukim smetnjama su, možda najugroženija. Oni uglavnom pripadaju posebnim i specijalnim i socijalnim ustanovama. U redovnim školama ih je malo.
Isključene grupe koje se tek trebaju uzeti u obzir su: zlostavljana djeca, djeca sa hroničnim oboljenjima, epileptičari, djeca sa metaboličkim poremećajima, poremećajima spavanja i ishrane. S obzirom na dešavanja u proteklom periodu u Bosni i Hercegovini, posebno se razmatra i koncept uključivanja populacije demobilisanih boraca u proces obrazovanja, u cilju sticanja dokvalifikacija i prekvalifikacija za uključivanje u sve oblike društvenih aktivnosti. Ovom inicijativom su također obuhvaćene i osobe koje su u procesu tranzicije iz različitih razloga ostale bez posla, a da pri tome nisu osposoboljene za zahtjeve modernog tržišta rada.
Grupe koje se smatraju najugroženijima zbog raznih oblika isključenja iz obrazovanja i u okviru njega, su: djeca sa posebnim potrebama (fizička i mentalna onesposobljenja).
Posebne mjere podrške
Obezbjeđivanje kvalitetnog obrazovanja za sve učenike, kako za one s poteškoćama u razvoju, tako i za nadarene učenike na svim nivoima obrazovanja, predstavlja jedno od najaktuelnijih pitanja kada je riječ o inkluziji u BiH.
U Bosni i Hercegovini se stvaraju preduslovi za implementaciju procesa inkluzije kroz adekvatnu edukaciju i podršku odgajateljima, učiteljima, nastavnicima i profesorima u vidu pomoći stručnjaka (liječnika, psihologa, defektologa, logopeda, i dr.) prilikom izrade individualiziranih nastavnih programa. Takođe, im se pruža pomoć i u praktičnom radu, uključujući i realizaciju rehabilitacijskih programa i obezbjeđivanje medicinskih pregleda i pomoći od strane navedenih stručnjaka, te pomoći asistenata/volontera, kao i uz obezbjeđivanje dodatnih nastavnih sredstava prilagođenih radu sa učenicima s poteškoćama u razvoju i nadarenim učenicima.
Treba istaći da djeca i mladi sa posebnim potrebama sve češće stiču obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim mogućnostima i sposobnostima.
Poseban aspekt čini i podizanje svijesti roditelja i djece bez poteškoća u razvoju i informiranje o prirodi različitih poteškoća u razvoju kako bi se uklonile sve predrasude i pogrešne percepcije o osobama sa teškoćama. Pravilnim informiranjem nastoje se izbjeći situacije u kojima djeca sa teškoćama u razvoju bivaju neadekvatno tretirana od strane svojih vršnjaka. Osim toga, bosanskohercegovačko društvo, kao otvoreno društvo u kojem se prihvataju i njeguju različitosti, njeguje vaspitanje djece od najranijeg doba da prihvataju, razumiju i uvažavaju djecu i odrasle koji se razlikuju od drugih.